Prije trinaest godina u jednom coctail-baru, započinje priča o mojoj fascinaciji orhidejama. Bilo nas je desetak, veselo društvo, a na svakom koktelu za ukras po jedan cvijet orhideje. Najprije sam pojela ukras sa moje čaše, pa redom i sve ostale cvjetove... Nedugo nakon toga, počeli su mi poklanjati orhideje. Usprkos mojoj pažnji i brizi, shvatila sam da nešto radim pogrešno kad su pet njih jedna za drugom propadale i nije im bilo spasa... Jednom sam čak i odustala i bila mi je muka od same pomisli da opet dobijem orhideju na poklon. Nekoliko njih sam ubila svojim neznanjem... Prijatelji su me zezali: "A, jesi li ih sve pobrstila..." A stvarno se nisam ni okusila cvijeta ni jedne od onih pet pokojnih. Mislila sam, odcvale su svoje, cvale su nekoliko mjeseci i to je bilo to, njihov rok trajanja plus moja neukost. I eto... Ipak, opet su počele stizati, a uz prvu i savjet kako da se odnosim prema njoj. Nisam vjerovala, ali doista funkcionira već punih osam godina... Trenutno ih je devet, ali nema nekog posla oko njih.

Jednostavno. Orhideje vole svjetlo, ali ne i direktan udar sunca. Zato im je najbolja pozicija prozor prema istoku ili zapadu. Nema zalijevanja, ili polijevanja vodom. Moje orhideje se "kupaju" u kadi ili nekoj posudi jednom tjedno ili jednom u deset dana, ovisno o temperaturi prostorije. Ostavim ih da stoje u vodi oko pola sata. Tako se napiju putem korijenja koliko one žele. Poslije je najbitnije da se ocijedi sva voda iz posude s rupama, a orhideja je uzela koliko treba. I zahvalna je. Zato uvijek iznova cvijeta... A cvjetovi traju mjesecima. Presaditi svakih 4-5 godina, postoji mješavina "zemlje" za njih, ne obična zemlja. Podrezivanje isto rijetko i prema osjećaju. I to bi bilo to...