Ne znam otkud mi je to baš jučer palo na pamet, al' izgleda da se ja iz školskih klupa više prisjećam životnih priča i pričica nego samog gradiva pa sam se tako sjetila svog srednjoškolskog profesora koji je, na par trenutaka, unutar školskog sata progovorio o prijateljstvu: „Djeco moja, kud god odete, stvarajte sebi prijatelje. Prijatelji su stvarno, istinsko blago u životu. Prijateljstvo zahtijeva ulaganje vremena, ljubavi, pažnje. Prijateljstvo konstantno treba graditi i njegovati. Nije nikakav problem u životu steći neprijatelja. Baciš čovjeku kamen u glavu i eto ti neprijatelja!“

   Ova mi je definicija kako steći neprijatelja bila vrlo smiješna. Valjda sam ju zato i zapamtila. Hvala Bogu, nemam naviku bacati se ljudima kamenjem u glavu. :) Hvala Bogu, ne poznajem mržnju i neprijateljstvo. I eto, svoje misli, kao i obično dijelim s vama, svojim virtualnim prijateljima.

   Ugodan dan! :)