Nikad kao danas, nismo imali bolje načine komunikacija. U svakom trenutku možeš komunicirat sa bilo kim na ovom svijetu. I zašto smo onda tako sami????? Zato jer ne želimo opterećivat one koje volimo sa svojim tužnim mislima - Sve je to od lošeg odgoja

Zašto ne možemo prić prijatelju zagrlit ga, pomazit po glavi ili nježno poljubit u obraz??? zato da se to krivo ne protumači - jer su nas loše odgajali

Učili su me da budem vrijedna, poštena, marljiva, da pomažem drugima, da ne pokazujem svoje emocije, da ne tračam druge, da se ne rugam tuđoj nevolji, da ne govorim ružno, da ne mislim ružno i da ne radim ništa ružno - JAKO, JAKO LOŠ ODGOJ!

..Da su nas roditelji učili da gazimo druge, da im otimamo posao, vrijeme i novac bilo bi nam lakše na poslu - dakle opet govorimo o lošem odgoju

.... Da su nas roditelji učili da budemo egoisti, bilo bi nam lakše u društvenom životu - i opet ja o lošem odgoju

..... Da su nas roditelji učili da napravimo ono što mislimo u tom trenu bez obzira na to kako će to drugi protumačit - bili bi puno sretniji i ispunjeniji - i naravno opet za to okrivljujem loš odgoj

Ipak ja i svoju djecu odgajam onako kako su i mene učili! Ponavljam greške svojih roditelja. I kako me moral sprječava da uradim ono što želim ... ja koristim ovo mjesto da Vas sve toplo zagrlim i

...kada smo mala vještica i ja ostali bez spavaće sobe...nju sam smjestila na kauč u dnevnom boravku ... a ja sam se tramakavala i spavala kod brata .... ona je ipak curica...maturantica....treba imat, koliko toliko je moguće svoj mir....

međutim, jedno večer, legla sam kraj nje u kut kauča, stavila između nas dvi velikog plišanog psa...ona je ušla ispod jorgana, uzela Tarju u zagrljaj, legla do mene, pogledala me poluzatvorenih očiju .... i nježno rekla:

- laku noć mama!

...i sad se gužvam kraj nje...u kutu kauča....da ne propustim to : "laku noć mama!" ... i boli me svaka koščica od takvog spavanja.... ali ne želim propustiti taj trenutak