PROČITANO

651

PUTA

OD 14.01.2018.

Puran nad Pazinskom jamom

dobro jest...

PURAN NAD PAZINSKOM JAMOM

U prastara vremena na raskrizju puteva, u srcu Istre, zivjeli su zavjetom cistoce, poslusnosti, skromno, radisno i u slozi, ondasnji stanovnici. Uzgajali su vinovu lozu, vocke i maslinike, kao i sitnu i krupnu stoku. Jednoga dana u mjestu se pojave majka i kci, navrate u prvu malenu kolibu, da se odmore. Tu im starica da vode i hranu da se okrijepe...

Staricin sin, bezobzirno nazva zenu halapljivom, i ona ga istog trena pretvori u gustera. Ustrasen guster pobjeze pod prvi kamen. Iste noci, iz sveg bijesa i jada, snagom volje, pretvori se guster u krilatog zmaja, prekriven ljuskama, rasljasta jezika i stanjena repa. Razmakne zemlju, promjeni tok Pazincice i usmjeri u jamu. Porusi sve oko sebe, vrati se u kolibu i otme zeni njenu kcer, odvukavsi je u jamu...

Nedugo poslije toga, narod pocne dizati novo naselje na temeljima razrusenog i prozva ga Pazin, danas Stari Pazin (Pisin de supra). Na mjestu srusene kolibe starice, podigose Svetiste sa zrtvenikom. Majka otete kceri, uplakana i onemocala, sa zubljom u rukama, danju bi obilazila jamu hraneci Zmaja, i moleci za oprost i povratak kceri...

Stanovnici nocu, bojeci se Zmaja, za tri stupa u neposrednoj blizini jame, vezase po jednog purana. Puranima bi stavili po kamen u kljun. Kad puran zaspi, kamen ispadne iz kljuna i odmah se probudi, tako bi uvijek bili budni...

Na svom proputovanju u Pazin, navrati mladi vitez, sazali se na majku otete djevojke i obeca osloboditi joj kci. Ostane neko vrijeme u mjestu i podize kulu iznad jame, na mjestu stupa najblizeg jami. Vitez bi svakodnevno obilazio jamu kozjim ili bikovskim rogom iz kojeg se preljevali plodovi zemaljski, a u drugoj ruci komad mesa sa zrtvenog pladnja i tako prizivao Zmaja. Mladi vitez u svojoj rijesenosti da udobrovolji Zmaja i spasi lijepu djevojku, priveze Zmaja djevicanskim pojasom kojeg dobi od majke, i na magican nacin pokori; izvevsi Zmaja i djevojku pred stanovnike na srediste Starog trga...

Uz pomoc cuda vitez prisili Zmaja da potpise ugovor sa gradjanima Pazina, uze od Zmaja tri kese zlatnika i stavi na knjigu kao milodar za ucinjenu stetu.

Drugo cudo ucini vitez, tako sto Zmaja vrati u seoskog mladica, kraj nogu pojavi se guster i pobjeze u jamu. Prekrasnu djevojku prihvati za ruke i uz njeno odobrenje, obavjesti mjestane da ce je uzeti za zenu, a mladica za slugu....

Trece cudo ucini vitez tako sto do kule stvori grad opasan visokim zidinama, na mjestu prvog stupa stvori Zupnu crkvu sv. Nikole, na mjestu drugog stupa Franjevacki samostan sa crkvom sv. Franje, na mjestu svetista sa zrtvenikom crkvu sv. Juraja. Oslobodi purane, oslobodjeni oni uzlete i sletise nesto dalje, na mjestu gdje nasta tvornica "Puris". Uplakana majka od radosti, nakon vidjenih cuda, poput Majke bozice zemlje, stavi na glavu krunu od zitnog klasja. Prihvati kci i viteza pod ruku i uvede u crkvu sv. Franje, drugog kolovoza...

Nakon vjencanja gradjani Pazina produzise s mladencima u Kastel, i uz obilje hrane i vina, uz pjesmu i veselje provedose noc do zore. U ranim jutarnjim satima, nepozvan gost, putnik s rancem u planinarskoj opremi, usao u kastel i zavirio kroz prva odskrinuta vrata. Miris tek pecenog purana na stolu, uz obilje pica, namamio je gosta za trpezu, oblizujuci se na glas izgovori: "- Ovaj batak je moj, gdje su samo mlinci? Nista zato, moze i bez mlinaca!" te navali na purana, ne obaziruci se na prisutne. Dok su gradjani Pazina, napola pijani i on pijan, umorni od neprespavane noci napustali Kastel, preostali spavali po hodnicima i sobama, kako se ko snasao, visoka, stasita osoba poput diva udje u prostoriju i stavi svoju sacetinu na rame pridoslog putnika."- Ja sam rodjak Velog Joze", rece on i priupita: "- Tko si ti strance, kao da nisi sa ovoga svijeta!?" I zaista u zaboravu na svoju osobnost, stopivsi se sa svjetinom, putnik je djelovao zbunjujuce i otkaceno na sredinu, ne pripadajuci tom prostoru i vremenu. Njegov skorpionski, orlovski, prodorni pogled, i divoska zmajeva, dobrostiva razboritost rodjaka Velog Joze, nagovjestila je sukob sila...

Osjecaj putnika da je predaleko otisao u svom naumu, bilo je upozorenje ka prizemljenju, povratku Majci zemlji. Vladara svijeta i oca bogova Zeusa, trebalo je izmiriti sa njegovom zenom prastarom boginjom Herom....

Uz podignutu ruku u znak pozdrava, u drugoj s purecim batakom, ne izgovorivsi ni rijeci, uz blagi osmjeh, okrenu se i nanize produzi stepenicama ka izlazu iz Kastela. Ostavivsi i preklopni most iza svojih ledja, nad umilnom dolinom obasjanom tek izlazecim suncem uz cvrkut ptica, cuo se i kliktaj purana, cuvara Pazinske jame: "- Samo ako ustreba, mi smo ponovo tu!", - pjevali su purani svoju veselu pjesmu...