Evo ga! Već je prvi ožujka! Aha! Uzmem ja fino kalendar i na prag. Mic - mic! Dotrčale mačke brzinom svjetlosti... jer, vrijeme je za doručak. A neš, ne! Čekajte malo! "Dame i gospodo!", obratim im se svečanim tonom, "Okupili smo se danas ovdje radi vrlo važne obavijesti." Gledaju me one blijedo, začuđeno... jedna njuši kalendar da provjeri je li jestiv, druga mi se mota oko noga, treća... ma, ne šljive me ni pet posto, ali ja nastavljam: "Kao što vidite", pokazujem prstom brojku na kalendaru, "danas je prvi ožujka. A što vam to govori? Veljača je prošla!!!" pa dramatično poderem otkinutu stranicu veljače napola. "Dakle, molim vas lijepo, vrijeme je da završe noćne mačje serenade pod mojim prozorom! Razumijete?" Mačke me još uvijek zbunjeno pogledavaju. "Razumijete?" Ništa! "A na koga li ste tako zbunjene?", promrmljam pa uletim u kuću po brikete. Ma, koja šteta što dr Dolittle nije bio jedan od mojih predaka. Predaka... I dok odlažem kalendar, hvatam kutiju s briketima... opet se na trenutak vratim u djetinjstvo...

Prži meni baba prevrtače, a ja zanovjetam:

"Baba, znaš li ti kad se rodio moj ćaća?"

"Znam", baba će, "Kad se bralo grožđe!"

"Ali kojeg datuma?"

"Ne znam ti ja to, sinko!"

Ooooooo, ovo će biti zanimljivo... posvađala se s kalendarom, pomislim pa nastavim:

"A baba, kad je dundo rođen?"

"A on je rođen kad je pa' prvi snig."

"A teta? Znaš li kad se ona rodila?"

"Znam! Kako ne bi' znala? Ona se rodila upravo onog dana kad se otelila Rumenka!"

:)

Mic - mic! "Doručaaak!"