Duhovnost je more kojim plovim, apstraktno kao brod koji me nosi na tom putovanju, ka cilju, ka stvarnome i konkretnom, za mene, za moj duh. Mojim brodom upravlja ponekad razum, ponekad srce, a katkad i oboje. Ponekad se jedra sama od sebe otvore i tada je najljepse, kad um odmara, a srce je opusteno i sretno, jer osjeca da je na pravome putu... I svaka obala je iluzija, a nijedna luka nije konacan cilj. Ali ja to jos ne znam u trenutku dok se dogadja. Jer se opet iznova ukljucuje um, koji ne prestaje postavljati pitanja i traziti dalje. Tako mi se vec dogadjalo da sam doplovila, usidrila se, mislila da sam dosegnula vrhunac, dosla do kraja svog duhovnog putovanja, da sam dodirnula istinu. Ponekad sam plovila slijedeci nekog drugog, bez mog osobnog iskustva, a um me zavaravao govoreci mi da je to sto upravo citam, sto govori netko drugi - dovoljno. Tako sam neko vrijeme puna fascinacije i ostajala u toj luci, crpeci sve sto je ona nudila mome duhu. S odusevljenjem sam gutala sve ponudjeno i otkrivala novo, a buduci sam i sama bila nova, serviralo mi se samo tako, jedno za drugim... Sinkronizirano. Knjige, susreti s ljudima koji su prije ili poslije mene doplovili u te predjele duha, pa senzacije na materijalnoj razini, pa puno toga preraditi i primjeniti u ovome sto zovemo realni zivot i svijet... Sve do jednog trenutka, kad sam ponovo dignula sidro i nastavila dalje ploviti... Sad mi se cini da je upravo ta plovidba, bez velike potrage, bez iscekivanja da ce se opet pojaviti neka nedosegnuta obala na horizontu, da je to to. I ne mislim na sutra. Jer sve je tu. Sve mi je trebalo. I treba mi. I Sveto pismo, i Isus, i Osho, i Krishnamurti, i de Mello, i Ken Carey,i... i svi oni ljudi koje sam susretala i susrecem uzivo ili virtualno. Cak i oni koji kruto i trdoglavo ne priznaju niciju drugu duhovnost, nego svoju osobnu, i koji ne znaju za poniznost ili zahvalnost, i oni koji sve uzimaju zdravo za gotovo. Jer ne znaju drugacije, ili ne zele.. Svatko moze biti ucitelj, samo ga valja znati prepoznati. I biti zahvalan i za najsitniju novu spoznaju. Iz Ljubavi i Zahvalnosti se radjaju najvrednije spoznaje koje se onda samo nadovezuju... Zato nastojim da je na mome brodu Ljubav, jer samo tako sam jedno sa morem koje nas sve nosi, a onda i more i sve oko nas postaje Ljubav. Zar treba nesto vise... Hvala svima i svemu...