Probuđena bjelinom kovitlanja HLADNE STRANE, ledena morska struja uvukla se u zaljev srca. Osjeća je kao čisti zrak koji usporava život i dah. Gospodar vremena u najskrivenijem dijelu najtvrđe zemlje. Čovjek u svijetu koji je. Čovjek koji iz neznanja ili iz straha ne voli i slijedi hladna kovitlanja sjevera.

 

Hladne struje života. One su koje žive sakupljajući samoće. Ne primaju i ne daju.

 

Čovjek ljubavi. On ne osjeća hladne vjetrove a ni hladne morske struje. On zna ali ne osjeća. On hoda toplom zemljom. Živi sa vodom, zemljom i zrakom. Živi sa sjajem sunca i u miru vrhova u daljini.

 

Riječ koja se pruža u beskonačnosti horizonta. Čovjek koji voli vidi svijet onakvim kakav svijet nije. Svijet riječi i topline. Ne osjeća hladne struje i vjetrove. Ali zna. Njega vodi topli vjetar TOPLE STRANE. Nosi ga putem koji prolazi između sunca i plavetnila. Putem koji svi vide i kojemu svi mogu prići.

 

Put daljine.

 

Ispunjenog, daljine ga vode. I on ide. On ne vidi ali osjeća da nije sam. Smješi se. Toplina se uvlači u zaljev srca. Srce koje ne prepoznaje strane. Ali zna.