Citam jutros i neka se tuga uvukla u moje srce i stisce i vuce, i zalim Boze svaku dusicu, citam dalje i sve tuznije i tuznije. I netko je jednom rekao lako je biti dolje,,al probaj skupiti snage i biti iznad svega, biti gore sa osmjehom za sebe, za svakog. I ta recenica me jutros drzi i uzdize, zaista ako sam ja tuzna, ostavljam trag u svakoj dusi sto je sretnem, ostavljam joj pitanje, a sto je to sa mnom. Cim se netko pita, vec mu se usne zaokrecu u polozaj dolje, a to sto je nego trag tuge. Zato jutros, bez obzira na sve tuge svijeta, ja ih podrzavati necu,,osmjeh cu dati svima i onima sto su dobri i onima sto su zlocesti i onima sto pitaju i onima sto sute. Dat cu osmjeh i onome sto toliko prica da nitko drugi nije u pravu, ne moram se sloziti s njim, al dat cu mu osmjeh mozda ga ipak potakne da podigne glavu i vidi, nije sam na svijetu i tude istine su prave..