Iznad svega, i kroz sve,proniče nedotaknuta bijela, čista i ljubavlju ozračena spoznaja duše, koja unatoč svemu i kroz sve uprizorena, želi vidjeti izvan sebe...Kroz hodnike svoje dugo je koračala,upijajući odbljeske davnoprošlih sjećanja, i savršenstva koje joj se smiješilo negdje izvan nje..Ne postoji ništa što sobom ne može dotaknuti, a ipak, želi doticati dodirima drugih..Na kraju je novog početka, kojem se opet kraj ne nazire,i ljudskim umom spoznajući,čini se da je to beskrajno umarajuće hodanje u krug..Ali nije..Sve vodi ka vječnoj čežnji uranjanja i rastapanja u Onom, koji se čežnjom naziva..Čežnjom za konačnim zaustavljanjem u porama Njegove Kože, da bi disali suzama kristalne radosti Njegove..Željeti besmrtno ljubiti, smiješeći se smrtnosti..O..Nezaboravljeni Moj, koji Jesi...Ja i dalje očima iskonskim tražim dlanove tvoje...I miris Kože Tvoje..I okus suze Tvoje, koja na Svemir beskrajne Ljubavi miriše...