Afrički nogometaši su zauzeti usavršavanjem svojih vještina za Svjetsko prvenstvo. Ali mnogi od njih služit će se i tajnim oružjem - vradžbinama! Prije dvije godine jedan je nogometaš iz Zimbabvea umro tijekom rituala pročišćavanja u rijeci Zambezi.

Grupno pročišćavanje u rijeci punoj krokodila navodno je trebalo ekipi donijeti sreću u predstojećoj utakmici. Smrtni slučajevi su iznimka, ali vradžbina - poznata kao juju - dominira afričkim nogometnim sferama. „Na profesionalnoj razini, juju muškarci su uobičajena pojava", objašnjava peter Alegi, autor knjige „How A Continent Changed the World's Game". „Igrači u nižim ligama također vjeruju u to. Ali ne mogu si priuštiti pomoć juju vrača."

Neke od praksi jujua su premazivanje vratnica protivničkog gola čarobnim napitcima ili zakapanje mrtve kokoši ili koze ispred njega. Drugi vračevi pak daju čarobne napitke igračima ili bacaju čini na protivnika. Ili pak kazuju igračima da na stadion uđu preko ograde kako ne bi išli stopama protivnika. „Obično se radi o obrambenoj magiji; ekipa se štiti od magije koju je naručio protivnik", objašnjava Alegi. „Jujui vračaju protiv suparničkih igrača kako bi se ovi ozlijedili, a obje ekipe naručuju vradžbine protiv sudaca. To je jedan od razloga zašto je posao nogometnog suca toliko težak u Africi."

Ranije ove godine vrač Nana Kobi priznao je da je 25 godina pomagao klubu iz Gane Asante Kotokou dodavši kako  su nedaće koje su zadesile klub u posljednje vrijeme rezultat toga što mu nisu osigurali generator električne struje.

Jedan od bivših južnoafričkih reprezentativaca Alois Bunjira kaže da su rituali pred susrete u klubu Darryn T iz Zimbabvea uključivali kupanje u prljavoj rijeci s korjenjem raznoga drveća, a zatim i igranje utakmice s nekakvom bijelom supstancom u čarapi.

„Fifina skeptičnost prema juju muškarcima je nepravedna, ali moramo imati razumijevanja za nju jer FIFA nije upoznata s afričkim običajima. Mi duhovni doktori moramo pristati na kompromis, a međunarodna zajednica mora shvatiti da smo mi svećenici i časne sestre Afrike", kaže John Lockley.

Jedan njegov suigrač odbio je sudjelovati u tim praksama pa su ostali suigrači pomislili da ima vlastitog i boljeg jujua. U jednom drugom klubu u kojemu je Bunjira igrao, juju je igračima naređivao da se ritualno okupaju u rijeci i da zatim legnu u kovčeg, jedan za drugim, i dvaput poviknu „Pobjeda!".

http://metro-portal.hr