Stiže nam još jedno proljeće, čiji početak označava dan koji se zove ravnodnevnica. Taj dan je dan kada su dan i noć jednaki, zato i ime ravnodnevnica. Drugi naziv je iz latinskog - ekvinocij što bi doslovno značilo jednako noći. U engleskom ekvinocij je postao equinox. Postoje dvije točke odnosno dva dana. Jedan je proljetni (ovu subotu 21.03.) i drugi je jesenski (23.03.) .

Međutim, razlog zašto su ovi dani jefnake dužine kao i noći je poseban položaj Zemlje u odnosu na Sunce, tada Sunce prelazi točku ekvinocija, a to je točka gdje se sijeku zamišljene kružnice ekliptike (zamišljena kružnica po kojoj se Zemlja okreče oko Sunca) i nebeskog ekvatora, koji je projekcija ekvatora Zemlje na nebeski svod. 

Simbolički to je položaj Sunca na nultoj točki, ishodištu i zato je to početak novog ciklusa. To je i razlog zašto astrološka nova godina počinje upravo na taj dan. Uostalom u Starom Rimu nova godina je započinjala u mjesecu ožujku, latinski Martius, mjesec posvećen bogu Marsu., jer je to bilo vrijeme buđenja prirode, sjetve i ratnih pohoda. 

Kasnije, 153. pr. Kr., početak nove godine premiješten je na 1. siječnja zbog vojnih potreba – kako bi novi konzuli imali više vremena za pripremu pohoda zbog pobuna u Hispaniji, kada je trebalo dobiti na vremenu i pripremiti trupe za odlazak. 

Naime u to vrijeme trupama sa Apeninskog poluotoka je nekada trebalo i više od mjesec dana da stignu na odredište u Hispaniji. Zbog hitnosti, Rimljani su zaključili da ne mogu čekati novu godinu da dode u proljeće kako bi izabrali nove konzule i organizirali vojni pohod, te su pomaknuli početak nove godine na zimu, kako bi ranije mogli izabrati konzule

Konzuli su se birali na početku svake godine, a praktični Rimljani su to riješili pomicanjem datuma početka godine 

Vidimo da su političke i religijske odluke kroz povijest često prilagođavale, kalendare i blagdane praktičnim ili simboličkim potrebama tako je i nova godina ostala zauvijek na datumu 1.siječnja iako više logike i smisla ima da nova godina započinje u proljeće, 

Bilo kako bilo ne radi se samo o običnom danu koji je jednako dug kso i noć, nego i o promjeni energije. Slikovito rečeno Sunce izlazi iz "podzemlja" iz položaja kada je bilo slabo i "ispod horizonta", a od proljetne ravnodnevnice postaje sve jače i jače. To znači i buđenje prirode i novi ciklus buđenja života na sjevernoj polutki Zemlje. 

Zbog sve većih klimatskih promjena, čini nam se kao da se gubi granica između pojedinh godišnjih doba i kao da se sve pretvara u neko bezlično godišnje doba sa dvije promijene iz zime u vruće vrijeme, iz neke kišne sezone u vruću i suhu. Međutim, iako se očito događaju promijene u klimi i dalje ostaju promjene u snazi Sunčeve svjetlosti i topline i u dužini dana.

Tako da se ovaj ciklus izmijene i promjene dužine dana i snaga Sunca i dalje nastavlja, kao što se nastavljao i tisućama godina prije ovih klimatskih promjena. Ovi cikllusi se događaju zbog nagnutosti Zemje, odnosno nagnutosti osi vrtnje našeg planeta i specifičnom položaju planeta u odnosu na Sunce. Putanja po kojoj Zemlja kruži oko Sunca je oblik elipse ili izdužene kružnice i kada se nađe negdje na sredini te izdužene kružnice Zemlja sa svojom osi vrtnje nije udaljena, niti približena Suncu. 

Za razlik kada se nađe na kraju ove elipse tada je jedan kraj bliže Suncu, a druga polovica Zemlje udaljenija, dok je sama planeta na kraju te elipse gdje je taj kaj kao izdužen. 

Zbog svog specifičnog položaja na elipsi putanje oko Sunca, to se na Zemlji odražava u jednakoj duljini dana i noći. Isto tako, to doživljavamo svi na planeti jednako, za razliku od solsticija, koji se na sjevernoj hemisferi Zemlje doživljava potpuno suprotno od onoga kako se doživljava na južnoj hemisferi.

Stoga je i simbolika ovog događaj drugačija, uključuje ravnotežu, jednakost koja vrijedi za svako područje i za sve ljude na Zemlji. Ta dva dana u godini je simbolika jednakosti, ravnoteže, ravnopravnosti, tada su i znakovi Ovna i Vage u ravnoteži jedan nasuprot drugoga, simbolizirajući tako jednakost i ravnopravost individualnosti i zajedništva, pojedinca i partnerstva, ja poedinac i mi kao par, partneri ili neka zajednica ravnopravnih i istog ranga nalazimo se u ravnoteži i savšrenom partnerstvu.

Tada i Sunce izlazi točno na istoku, a zalazi točno na zapadu, a linija kojom Sunce prividno prelazi nebeski svod je linija nebeskog ekvatora. To je znači vrijene sklada i savršenstva ravnoteže, kada se počinje buditi priroda, kada se općenito budi život i ta životna energija postaje sve jača i sve očitija, kada se priroda budi i Sunce izlazi iz svoje tamne faze i zove nas da i mi izađemo iz svoje tamne faze, jači, iskusniji i mudriji - ako može Sunce, možemo i mi.