Vidjeli smo da svako sazviježđe ima neku mitološku pozadinu, često puta se isprepliće više priča, pa je nekad teško razdvojiti te priče ili iz više njih sastaviti jednu smislenu. U slučaju mitološke pozadine o sazviježđu Djevice imamo oba slučaja.

Tako po nekim izvorima Djevica predstavlja Demetru, božicu plodnosti i zemljoradnje. Njen simbol je klas žita kojeg drži u ruci, pa se sazviježđe Djevice, prikazuje kao djevojka sa klasom žita u ruci, a na vrhu klasa, najsjajnija zvijezda u sazviježđu - Spica, što na latinskom znači - klas.

Međutim, neki povezuju sazviježđe Djevice, sa grčkom božicom pravde Dike, koja kao svoj znamen nosi vagu i za razliku od rimske Justicije nema povez. Vaga je slijedeći znak zodijaka nakon Djevice, a navodno je bio to jedan znak, pa su ga Rimljani razdvojili.

I kada bismo uzeli u obzir božicu Dike, koja je također bila djevica, ostaje nam jos jedna zagonetka. Naime, djevojka u sazviježđu Djevice prikazuje se sa krilima, a ta krila pripadaju još jednoj djevičanskoj božici imenom Astreja.

Astraea ili Astraja, od grčkog Ἀστραíα, Astreja, bi bila hrvatska izvedenica iz srednjovjekovne latinske verzije imena Astraea.  U Starom Rimu bi to čitali Astraja, baš kao i izvorno grčki, a čije bismo ime preveli doslovno kao Zvijezdana.

Astreja je božica nevinosti, čistoće i pravednosti. Iz nekog razloga, povezuje se sa Dikeom, vjerojatno jer ih povezuje pravda, pravednost pa se te dvije božice nekad poistovjećuju.

Astraeja je kći boga zvijezda i planeta Astreosa, koji je ujedno i bog astrologije i bog zadnjeg trenutka zalaza Sunca, kada se svijetlost Sunca gasi i dolazi svjetlost  zvijezda. Astreos kao i njegova kći su imenjaci, pa je on prema tome Zvijezdan. Žena mu i majka Astreji je Eos, božica zore.

Astreja je živjela na Zemlji među ljudima u doba na početku stvaranja svijeta i čovječanstva.

Bilo je to zlatno doba ljudskog roda, kada su bogovi živjeli s ljudima i kada su ljudi imali sve na dohvat ruke. Nije bilo razlikovanja dobra i zla, živjeli su u skladu, miru i obilju. Međutim, vremenom su ljudi počeli se odvajati od svoje božanske prirode i počeli su prosuđivati i razdvajati dobro i zlo, negativno i pozitivno. Rekli bi da su se uvukli u dualnost materijalnog svijeta, te je nastupilo srebrno doba, a bogovi su polako počeli okretati leđa ljudima i napuštati Zemlju.

Što je vrijeme dalje prolazilo to su ljudi sve više spuštali frekvenciju svoje energije i postajali sve više okrenuti prema pohlepi, natjecanju i materijalnom svijetu, te su sve više zanemarivali vrline i svoj pogled prema višem, božanskom aspektu života.

U zlatnom dobu, ljudi nisu znali za bolest, patnju ili nesreću i bili su gotovo besmrtni. U srebrnom dobu djetinjstvo je trajalo gotovo stotinu godina, a kako su ljudi postajali sve odvojeniji od svoje božanske prirode, tako se skraćivao i njihov životni vijek. Astreja je govorila ljudima da ostanu vjerni svojoj božanskoj prirodi i da čuvaju vrline, ali sve je bilo uzalud.

Tako se pred kraj Zlatnog doba već povukla iz sredine gdje su živjeli ljudi i bila na livadama i u šumama.

U vrijeme Srebrnog doba još je pokušavala usmjeriti ljudski rod, ali kako nije bilo odaziva povukla se u planine.

Nakon Srebrnog doba uslijedilo je  Brončano doba, pa Doba heroja i na kraju Željezno doba u kojem živimo i danas.

Do početka Brončanog doba svi su bogovi već napustili Zemlju i ljudski rod, a tada je Astreja poslijednja od bogova koji su živjeli na Zemlji, napustila ljude, vidjevši da su ljudi nepovratno zastranili i živjeli u potpunosti zaboravivši svoju božansku prirodu. Tako je legenda kaže Astreja uzašla na nebo i smijestila se na mjesto sazviježđa Djevice.

Međutim Astreja nije izgubila nadu u ljudski rod i najavila je svoj dolazak, kada ljudi budu opet živjeli u skladu i kada se prisjete svoje božanske prirode.