ZORANA JE KO NEKA BABA

Pokušavam izračunati koliko nas je koštao jučerašnji, nedjeljni ručak ali ne mogu, to je tolika neka mizerija da je nemoguće izračunati, a nije baš da se nismo najeli.

Zorana često radi odlične domaće mlince i to me sve nekako podsjetilo na moju baku, koja je na 2 katu u Gruškoj ulici 8 u Zagrebu bila domaćica i sve sama radila.

Došla je iz Like ko klinka u srednju školu, udala se za dedu i provela cijeli svoj život u stanu ali nije se dala, sve je sama radila, odgojila i obrazovala 2 kćeri i držala sve konce u rukama.

Mi smo jučer za ručak imali domaći kokošju juhu s povrćem iz jesenskog vrta, pečenog piceka sa mlincima i za desert uštipke s pekmezom od šljiva pečenima na svinjskoj masti.

Za večeru bila je juhu od bundeve, malo kuhanog mesa iz juhe s umakom od rajčice i za desert pečena bundeva s medom i orasima.
Apsolutno svi sastojci za ovaj ručak i večeru isto kao i većina toga u zadnjih deset godina je sa našeg gospodarstva. Jedino nismo sami proizveli brašno i sol, to smo mijenjali. Brašno sam uzeo na mlinu u zamjenu za jare, a cvijet soli sam dobio iz solane na moru u zamjenu za knjigu.

Stvarno bi želio izračunati koliko to sve košta ali ne mogu, mislim da je cijeli nedjeljni ručak i večera zajedno bio ispod 1 eur za nas oboje.
Hrana nije postala skupa već smo mi postali lijeni.

Nikola Borić

Shumska Ceramica