‘… Ta djevojka se jako teško razboljela. Ja sam joj bila voljna pružiti svu pomoć koja je bila u mojoj moći, ali otkrila sam da ne moram činiti ništa osim zapovijedati/nalagati njezinoj fizičkoj bolesti, ili dispoziciji njezina uma; sve što sam rekla je bilo učinjeno (= se dogodilo). Tada sam naučila što znači zapovijedati/nalagati Riječju, i pokoravati putem Riječi (and obey by the Word). To je bio Isus Krist u meni ravnopravno zapovijedajući i pokoravajući.

Ona je, međutim, još jedno vrijeme bila bolesna. Jednog dana, nakon ručka, sam bila pokrenuta/potstaknuta reći joj, ‘Ustani i više ne budi bolesna.’ Ona se ustala i bila je ozdravljena. Kaluđerice su bile jako zaprepaštene. One nisu znale ništa o onome što se događalo, ali su je vidjeli hodati, nju koja je ujutro izgledala bolesna do krajnjih granica. One su njezin poremećaj/bolest pripisale živoj mašti.

U različitim sam vremenima iskusila, i osjetila u sebi, koliko Bog poštuje čovjekovu slobodu, i čak zahtjeva njegovo slobodno potpomaganje/suparništvo (concurrence); jer kada bi rekla, ‘Ozdravi’, ili ‘Budi Slobodan od svojih nevolja’, ako je takva (tada) osoba pokorna/popustljiva, Riječ je bila efikasna/djelotvorna, i oni su bili izliječeni. Ako su sumnjali, ili pružali otpor, iako pod iskrenim/poštenim izgovorom govoreći, ‘Ja ću se izliječiti kad se to svidi Gospodinu, Ja neću biti izliječen dok On to ne želi’; ili, u očajanju, ‘Ja ne mogu biti izliječen; ja neću prekinuti svoje stanje’, onda Riječ nije imala efekta. Ja sam (u takvim prilikama) osjetila u sebi kako me Božanska moć napustila (= kako se povukla u meni). Iskusila sam što je naš Gospodin rekao, kada Ga je žena koja je bolovala od krvarenja dodirnula. On je odmah zapitao, ‘Tko Me dodirnuo?’ Apostoli su rekli, ‘Učitelju, mnoštvo je oko Tebe, i navaljuje na Te (= pritišće Te); a Ti kažeš, Tko Me dodirnuo?’ On je odgovorio, ‘To je zbog toga što je moć (virtue) izašla iz Mene’ (Luka 8:45, 46).

Isus Krist je uzrokovao da ta iscjeliteljska moć teče, kroz mene, uz pomoć (ili ‘posredstvom’) Svoje Riječi. Kada se ta moć nije susrela sa korespondencijom u subjektu, Ja sam osjećala kako je ona zaustavljena u svom izvoru. To mi je dalo/stvorilo određenu bol. Ja bi trebala, tako reći, biti ljuta na te osobe; ali kada nije bilo otpora, već potpuni pristanak (= u smislu, ‘prešutna saglasnost’), ova Božanska sila je bila u potpunosti efikasna/djelotvorna. Iscjeliteljska moć ima toliko puno sile nad neživim stvarima, ipak u čovjeku je najmanja stvar ili ograničava, ili u potpunosti zaustavlja.

Madame Jeanne de la Mothe Guyon – Autobiografija – 2/12’