Broj: 3456.          

Godina: XII        

8. svibnja (maja)  2016.

                                                  

SRETAN MAJCIN DAN

SVIM MAJKAMA I SVOJ DJECI!

 

 

"UOBRAZENI SVITAC MISLI DA JE MJESEC".   

Vojislav Todoric

 

 

 

 

Dragi prijatelji,

Pokatkad se zapitam kako bi pjesmu koju nam za tihovanje ponudi "Bijela kula"protumacio netko od antropologa, sociologa, filozofa... Kad sam procitao navedenu pjesmu danas sam se sjetio Edgara Morena i njegove studije DUH VREMENA, gdje je VJETAR SA SMJEROM MU I PODRIJETLOM iz pjesme metafora za duh vremena:

 

 

14.  TVOJ UM JE SARNA SUMA

 

        Tvoj um je sarna suma,

        u kojoj sumi lisce misli,

        u strasnoj neodluci u pogledu vjetra -

        smjera mu, podrijetla.

 

        Suma tvoga uma k tomu je od stakla,

        i sus lisca zna te zaglusiti praskom,

        a da suma i dalje ne zna ima li vjetra,

        ili nema.

 

"Bijela kula", knjiga 52. Zapisala Vesna Krmpotic

   

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa

 

 

 

8. svibnja 2016.

Zamislite zlatnu ogrlicu oko vrata svoje majke ili sestre. Kada pogledate u oblik tog ukrasa, reći ćete –  ogrlica, ali kada pogledate njegov temeljni materijal, reći ćete: izrađena je od zlata. Nije moguće da je zlato jedna stvar, a ogrlica drugačija stvar. Nije moguće napraviti ogrlicu bez zlata. Dakle, kada kažete: zlatni ukras, to samo pokazuje jednotu između osnovnog materijala tj. zlata i imena i oblika tj. ogrlice. Na isti način,  prepoznavanjem jednote između čovječanstva, s jedne strane, i temelja tj. Božanskog, s druge strane, trebali bismo moći pokazati veličinu naše kulture i duhovnog obrazovanja.

 (Ljetni pljuskovi u Brindavanu, 2. poglavlje 1974.)

 

 Gospod voli i poštuje onoga tko voli i služi svima.  (Baba)

 

MARINKO MADŽGALJ – MILO, NAJMILIJE (VIDEO)

 

Mila, najmilija, divna, najdivnija
milijun razloga je medju ljudima
a za nas dvoje stvarno ni jedan
da zivimo kako zivimo, jedno bez drugoga

Mila, najmilija, nezna, najneznija
milijun razloga nas dvoje razdvaja
a da li jedan stvarno je vredan
da zivimo kako zivimo, jedno bez drugoga

Nocima gubim dah i tesko disem, tesko pisem
vicem u nebo „dodji i ostani“
jer mi smo kao pesma bez reci
nota bez takta, prica bez smisla
dodir bez daha, oci bez lica
jato bez ptica smo ti i ja
jedno bez drugoga

K’o oficir bez cina, voz bez sina
kao bez grane drvo, k’o bez poslednjeg prvo
kao vulkan bez lave, k’o heroj bez slave
smo ti i ja, jedno bez drugoga

Mila, najmilija, nezna, najneznija
milijun razloga je medju ljudima
a za nas dvoje stvarno ni jedan
da zivimo kako zivimo, jedno bez drugoga

Nocima gubim dah i tesko disem, tesko pisem
vicem u nebo „dodji i ostani“
jer mi smo kao pesma bez reci
nota bez takta, prica bez smisla
dodir bez daha, oci bez lica
jato bez ptica smo ti i ja
jedno bez drugoga

K’o oficir bez cina, voz bez sina
kao bez grane drvo, k’o bez poslednjeg prvo
vulkan bez lave, k’o heroj bez slave
smo ti i ja, jedno bez drugoga