Današnja sveta zaštitnica, Margareta (Margit) Ugarska, kraljevna i dominikanska redovnica, u velikoj mjeri vezana je i uz hrvatsku povijest.

Rođena je 27. siječnja 1242. u hrvatskom gradu Klisu kao deveto od desetoro djece ugarsko-hrvatskog kralja Béle IV. i kraljice Marije Laskaris, koji su se u Hrvatsku sklonili pred mongolskom najezdom. Roditelji su se zavjetovali da će Margaretu u znak zahvalnosti za slobodu svoje zemlje posvetiti dragom Bogu. Tako je već 1245, prije četvrte godine, povjerena odgoju dominikanki u mađarskom gradu Veszprému. U dvanaestoj godini položila je redovničke zavjete u Budimu, u samostanu što ga je na Zečjem otoku (Nyulak-szigete) usred Dunava za nju dao sagraditi njezin otac.

Kad je odrasla, imala je nekoliko ponuda za udaju uz očevu privolu i papinsko odobrenje, ali nije željela napustiti samostan. Potpuno se posvetila Kristu, asketskom životu, služenju bolesnika i djelima milosrđa. Na glasu kao mističarka, mirotvorka i pokornica, na svakom koraku iskazivala je blagost i skromnost. Isticala se ustrajnom molitvom, strogom pokorom, ljubavlju prema euharistijskom otajstvu i Otkupiteljevoj muci te pobožnošću prema Duhu Svetome i Blaženoj Djevici Mariji.

Svoj život prikazala je kao žrtvu za oslobođenje svoga naroda i očevog kraljevstva od agresora s Istoka. Preminula je na današnji dan, 18. siječnja 1271, u dominikanskom samostanu na dunavskom otoku Margit-sziget usred Budimpešte, koji je po njoj i nazvan.

Pripisuju joj se mnoga čuda i odmah nakon smrti vjernici su je počeli štovati kao sveticu, a njezin grob postao je mjestom pohoda mnoštva hodočasnika. Blaženom ju je 1789. proglasio papa Pio VI, a svetom 1943. papa Pio XII.

Ne zaboravimo da je sveta Margit bila i hrvatska princeza te da je njezin otac, Béla IV, u znak zahvalnosti zbog pružanja utočišta i pomoći kad je bježao pred Tatarima, dodijelio povlasticu slobodnog kraljevskog grada zagrebačkom Gradecu, Samoboru, Križevcima i Jastrebarskom.

Izvor: zupajastrebarsko.hr

put-istina-zivot.com