Broj: 3205.                      

Godina: XI                   

21. svibnja (maja)  2015.

 

 

“U SEBI POTRAZITE RJESENJE SVIH SVOJIH PROBLEMA. NEMA RJESENJA U VANJSKOME SVIJETU. SVIJET JE SAMO IGRALISTE NA KOJEM IGRATE IGRU ZIVOTA, IGRU BOZJU”.

                                                                                                        Sathya Sai Baba

 

 

Dragi prijatelji,

Cesto sam, od djetinjstva do danas gledao kolobare, u raznim prilikama a ipak, najcesce kad kisa pada, ali tek poslije citanja pjesme koja je iz “Bijele kule” dosla u nasu tisinu, zamjetio sam jos jedan znakovit uvid – rijec je o energiji koja stvara kolobare i daje im moc sirenja. Rijec je o preobilju bozanske prirode nedokucive bilo kom raciu:

 

 

18.  SVEMIR SE SIRI KOLOBARNO

 

        Svemir se siri kolobarno;

        izbezumljeni jure div-puzevi galaksija,

        sto dalje odmicu, to brze odmicu.

        A Ti nas zoves u bezvremenu tocku pocetka,

        i u besprostornu tocku svrsetka,

        u istu tocku.

 

        Veliki puzevi galaksije

        stvaraju prostor svojim spiralnim htijenjem,

        svojim beznadnim kretanjem

        prema granici prostora, vremena, postojanja.

        A Ti nas zoves u tocku dosegnuca,

        gdje nista ni od cega ne odlazi, niti se vraca,

        nista se ni s cim ne zbraja, niti odbija.

 

        Sada, kada se spiralni kolobar ludo siri,

        Ti nas zoves da plivamo

        suprotno njegovu sirenju,

        u ishodiste,

        u bezvremenu tocku pocetka,

        u besprostornu tocku svrsetka.

 

        To je tocka blazenstva i savrsenstva.

        Od preobilja svoje prirode,

        ona se prelijeva u nemir i nesavrsenstvo:

        ona se izrazava odlaskom od sebe.

        Cvijet se iskazuje mirisom,

        koji iz njega izlazi i odlazi.

 

„Bijela kula”, knjiga 73. Zapisala Vesna Krmpotic

 

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa