|
REVOLUCIJA KAPITALIZMA BBC OBJAVIO ČLANAK JOHNA GRAYA, BRITANSKOG FILOZOFA, POSVEĆEN MARKSIZMU | |
| Marx je bio u pravu | |
| Marx je shvatio kako kapitalizam uništava svoju socijalnu bazu – način života srednje klase. Sam kapitalizam je iskorijenio buržoaziju Pripremila Slavka ANIČIĆ | |
 Uslijed financijske krize u svijetu, sve veći broj ljudi vjeruje da je Karl Marx bio u pravu. Veliki njemački filozof, ekonomist i revolucionar 19. stoljeća je tvrdio da je kapitalizam vrlo nestabilan sustav. Kapitalizam ima sklonost proizvesti velike uspjehe i procvate, no dugoročno je osuđen na samouništenje. Marx je prizivao samouništenje kapitalizma. Vjerovao je da će doći do narodne revolucije koja će donijeti komunistički sustav koji će biti produktivniji i mnogo humaniji sustav. Doduše, Marx nije bio u pravu glede komunizma. No bio je proročki u pravu u shvaćanju revolucije kapitalizma. Shvatio je ne samo nestabilnost kapitalizma, iako je o tom pitanju bio mnogo pronicljiviji od većine ekonomista njegova i našeg doba. Proces kreativne destrukcije Štoviše, Marx je shvatio kako kapitalizam uništava svoju socijalnu bazu – način života srednje klase. Kada je tvrdio da će kapitalizam baciti srednju klasu u nešto nalik neizvjesnoj egzistenciji iscrpljenih radnika njegova doba, Marx je predvidio promjenu u našem načinu života kojoj se tek sad nastojimo prilagoditi. Smatrao je kapitalizam najrevolucionarnijim ekonomskim sustavom u povijesti, a zaista nema sumnje da se radikalno razlikuje od sustava iz prethodnih vremena. Prisjetimo se da su lovci i sakupljači održali svoj način života tisućama godina, a robovlasnička kultura opstala je koliko i feudalna društva kroz stoljeća. Naprotiv, kapitalizam transformira sve što dotakne. Nisu brandovi jedini koji se mijenjaju. Kompanije i industrije nastaju i nestaju u neprekidnom tijeku inovacije, dok se ljudske veze raspadaju i formiraju u sasvim novim oblicima. Kapitalizam je opisan kao proces kreativne destrukcije i nitko ne može zanijekati da je izuzetno produktivan. Praktički svaki Britanac danas ima veći realni prihod nego što bi imao da kapitalizma nije bilo. Problem je što je među vrijednostima koje su uništene u tom procesu i način života o kojemu je kapitalizam u prošlosti ovisio. Zagovornici kapitalizma tvrde da on nudi svakome beneficije koje su u Marxovo doba uživali samo buržuji, dobrostojeća srednja klasa koja je posjedovala kapital i uživala u visokoj razini sigurnosti i slobode. U kapitalizmu 19. stoljeća većina ljudi nije posjedovala ništa. Živjeli su prodavajući svoj rad i kada su tržišta posrnula proživljavali su teška vremena. No zagovornici kapitalizma uvjereni su da će razvojem tog sustava sve veći broj ljudi biti sposoban izvući korist iz njega. Po njihovu mišljenju, uspješne karijere neće više biti privilegija nekolicine. Ljudi se neće više iz mjeseca u mjesec boriti za život s n
No u stvarnosti, u Velikoj Britaniji i SAD-u te mnogim drugim razvijenim zemljama u zadnjih 20 ili 30 godina događa se upravo suprotno. Sigurnost radnih mjesta ne postoji, zanati i profesije iz prošlosti su većinom nestali, a cjeloživotne karijere su tek blijedo sjećanje. Ako ljudi posjeduju neku imovinu, ona obično čini njihovu kuću, no cijene nekretnina nisu uvijek u porastu. Kada gospodarstvo stagnira kao što je danas slučaj i cijene mogu stagnirati godinama. Sve manja manjina ljudi može računati na mirovinu od koje može pristojno živjeti i tek malobrojni imaju značajnu ušteđevinu. Sve veći broj ljudi živi od dana do dana, ne znajući što će im budućnost donijeti. Pripadnici srednje klase vjerovali su da im se životi razvijaju nekim redom. No nije više moguće gledati na život kao na slijed faza u kojem je svaka faza napredak u odnosu na onu prethodnu. Kapital propada U procesu kreativne destrukcije ljestve su odbačene, a za sve veći broj ljudi pripadati srednjoj klasi nije više ostvarivi cilj. Kako se kapitalizam razvijao on je vratio većinu ljudi u novu verziju nesigurne egzistencije kakvu su iskušavali Marxovi proleteri. Naši su prihodi mnogo veći i donekle smo zaštićeni od šokova onime što preostaje od poslijeratne socijalne države. No imamo vrlo malo stvarne kontrole nad tijekom naših života, a nesigurnost u kojoj smo prisiljeni živjeti pogoršava se mjerama smišljenim za obuzdavanje financijske krize. Male kamate uz rastuće cijene znače da dobivamo negativan odgovor na naš novac te s vremenom naš kapital propada. Situacija je čak i gora za mnoge mlade ljude. Kako bi stekli potrebna znanja i vještine neki od njih prisiljeni su zadužiti se. S obzirom da će se u nekoj fazi trebati preškolovati, trebali bi štedjeti, no ako su od samog početka zaduženi to je zadnje za što su sposobni. Bez obzira na njihovu dob, perspektiva za većinu ljudi danas je doživotna nesigurnost. Dok je oduzeo ljudima sigurnost buržujskog života, kapitalizam je učinio suvišnim tip osobe koja je živjela buržujskim životom. Osamdesetih godina prošlog stoljeća često se raspravljalo o viktorijanskim vrijednostima, te su zagovornici slobodnog tržišta tvrdili da će nas ono dovesti natrag do zdravih vrijednosti iz prošlosti. Za mnoge, primjerice za žene i siromašne ljude, te viktorijanske vrijednosti mogle bi biti prilično zaglupljujuće. No još je važnije što slobodno tržište radi na potkopavanju vrijednosti koje održavaju buržujski način života. Gledajući u budućnost kojoj tržište prodire u svaki kutak života, Marx je u Komunističkom manifestu predvidio sadašnje promjenjive prilike. Za nekoga tko je živio u viktorijanskoj Engleskoj (Manifest je objavljen 1848. godine) bilo je to izuzetno dalekovidno opažanje. U ono doba ništa nije izgledalo solidnije od društva u kojem je živio Marx. Stoljeće i pol kasnije našli smo se u svijetu kojeg je predvidio, gdje je svačiji život eksperimentalan i privremen, a iznenadna propast prijeti u svakom trenutku. Malobrojni su oni koji su akumulirali veliko bogatstvo no i ono je prolazne kvalitete i može nestati svakog trena. U viktorijansko doba vrlo bogati ljudi mogli su si priuštiti bezbrižnost pod uvjetom da su na konzervativan način uložili novac. Kada su likovi Dickensovih novela napokon stekli nasljedstvo, nisu više ništa morali raditi. Nema raja sigurnosti Danas ne postoji raj sigurnosti. Promjenjivost tržišta je takva da nitko ne može znati što će imati vrijednost čak ni samo nekoliko godina kasnije. To stanje nesprestanog nemira je trajna revolucija kapitalizma i mislim da će nas pratiti u svakoj realistično zamislivoj budućnosti. Mi smo prešli tek dio financijske krize koja će još mnoge stvari preokrenuti naopačke. Valute i vlade bi mogle propasti, zajedno s dijelovima financijskog sustava za koje smo vjerovali da su bili stabilni. Rizici koji su prijetili zamrzavanjem svjetske ekonomije pred samo tri godine nisu još uklonjeni. Oni su samo prebačeni na leđa država. Što god nam političari govorili o potrebi da obuzdamo deficit, dugovi koji su porasli ne mogu se poništiti. Gotovo sigurno oni će porasti što će biti bolan proces koji će osiromašiti mnoge. Rezultat samo može biti daljnji prevrat. No to neće biti kraj svijeta, pa čak ni kapitalizma. Što god se dogodilo, mi ćemo još morati naučiti živjeti s promjenjivom energijom koju je tržište oslobodilo. Kapitalizam je doveo do revolucije, no ne onakve kakvu je Marx očekivao. Slavni njemački mislilac mrzio je buržujski život i priželjkivao komunizam koji bi ga uništio. I upravo kako je predvidio, buržujski je svijet uništen. No za to nije zaslužan komunizam. Sam kapitalizam je iskorijenio buržoaziju – piše John Gray. |
..................
lp, boro
bglavac
edin.kecanovic
