PREMATANTRA – O DUŠI

 

 

 

 

 

Nebo postojano stoji a Zemlja se kreće putanjama duša.

Predjeli duha ukorijenjuju se u putanje Zemlje.

Znaci Neba upisuju se/utiskuju u Zemlju.

Nisu to zemaljski jezici u tim zemnim otiscima.

Zemaljska znanja i jezici znaju samo za tamne oblike koje obrisima nesavršenstva spajaju putanje s dušama.

Znaci Neba su svjetlosni zraci koji uzvisuju duše i daju im radost i lahkoću leta.

Zemlja voli sve ono što korijenje ima u težini.

Duša prirodno teži letu i usponu.

Vezana tijelom uz zemlju čami i preživljava kroz posude inkarniranosti.

Tijelo je tvorevina Zemlje i zemni elementi vladanju njime.S tim elementima duša ne može pjevati, oni joj uskraćuju radost.

Samo ako se duša visinama i daljinama nebeskim okružuje, ona može biti sretna na zemaljskim stazama.

I duhovne se staze usjecaju u Zemlju, ali Nebo im trajnost daje.

Tamnolikost tijela samo je sjen tih nebeskih koračaja.

Duša se svjetlom napaja, a malo svijetla daje i tijelu.

Zemljani to zovu zdravljem.

Po nebolikosti i tijelo zazvuči onim božanskim.

S tim sjajem tame svijeta ne znaju što činiti.

Kao  niti duša s elementima Zemlje.

Kao niti umnik s Nebom Ljubavi.

Sve što istinski sjaji bezimeno je.

Niti duša nema imena.

Blagoslovima Neba Zemlja život ima ali to nije nauk Zemlje.

Ptice Ljubavi neprestano daruju Zemlju, ali samo plodovima sretnih duša.

U gnijezdima tih duša cvat nebeski oplođuje Zemlju.

Leptirasto i mirisi se šire nizinama.

Ispleću se tragovi tame i svijetla u skrovitim bojama duše.

Zemljane to ponekad nadahnjuje.

Životi im klize između tuga i nadanja.

Svjetlonoše ne zaziru od tijela ali više vole zagrljaje duše.

Obale svijeta oduvijek presahnjuju nadama.

Kao da ima još nekog drugog neba osim Neba Ljubavi?

Kao da ima u duši neka duša druga?

U zrcalima sjenki svijet se zrcali, u zrcalima palih duša – a uskrslih!

Ne budali umu!

Ti pamtiš samo šutnje Neba Ljubavi.

Za dušu si tuđinac, ti najbliskiji.

Zagrljajima Neba život svoj produžavaš, ti tamničaru duša!

Stvaraš svijetove umjesto da gradiš gnijezda.

Kuda će doletati Ptice Ljubavi ako im gnijezda nisu svita?

Otkuda će se duše uzvisivati ako ne iz Gnijezda Ptica Ljubavi?

Samo ako s kozmičkom prašinom druguješ, ti ćeš umu napučiti Zemlju sretnim dušama.

Te stare duše se nevoljko vraćaju, ali osmijeh poneki ih dočekuje.

Bezimenim stazama koračaju Glasnici.

Oni su Čuvari Gnijezda koja skrivaju od zlopogleđa zemljanina, od tamnih snaga tog vida Zvijeri.

 

Poj i ples bogoštovlja buja samo u blizini gnijezda.

Vještim koracima Zvijer slijepa mimoilazi mjesta svetosti.

Njezin je svijet u svim svojim svjetovima.

Tako ona vidi tamama zaluđena.

Ali u Svijetu je svijet – dušama obojen, pjevom Neba Ljubavi uzvišen i uznošen.

U istom kozmosu i Zvijer i duše.

I reptilski um i ptice pjevice.

Poljupcima Ljubavnika jedne čuva od drugih, snaga providnosti i Moć Božja.

 

Mnogi bježe od tame ali u nevještosti završavaju u tami, u carstvu Zvijeri.

Nije dovoljan sam uvid, potreban je i blagoslov Neba i volja.

Mnogo se toga čini dostatnim i razumljivim, umu pokretni, ali to je privid!

Treba slijediti Put Heroja Ratnika Svijetla (Jina-Marga)

Vid nije dovoljan, dobrota nije dostatna, ljepota nije svemoguća.

Ratništvo nije borba.

Tako zgrešuju mnogi na stazama yoge.

Uvjereni su u svoju moć, u svemoć tapasa, u svoju izabranost!

Jedna greška povlači drugu – sve je određeno prvim korakom.

Na Stazi Svjetla vrijedi poslušnost samo duhovnom srcu a ono ne traži posvemašnje trapljenje duha i tijela!

Istinski Ratnik jest Ljubavnik.

On svoje srce predaje Ljubljenom – i više ustvari ne čini ništa!

Samo Ljubljeni čini za njega.

On u najvećoj poniznosti prima darivanje Milosti – i sjaji u svom biću toplinom duše.

Taj sjaj nije od ovoga svijeta.

Jedino se toga sjaja boji Zvijer.

Sva sila njezinih svijetova ništavna je prema plamičku duše koja štuje i živi u Ljubljenosti.

Slatkim smijehom Ljubavnici grle duše svojih duša.

Moćnim smijehom dočekuju tamne oluje Zvijeri.

U prvim redovima pognutih glava padaju i oni koji su zaglavili u slavi svojih duhovnih moći i dometa jer su se slavom svojom htjeli podičiti Svijetu i Slavi Božjoj.

U Gnijezdima Ljubavi stasaju novi Glasnici Ljubavi.

Oblik im na „krila“ podsjeća.

Oni su čeda ovoga i onoga svijeta.

Nećeš ih naći niti na zemlji niti na nebu.

Od anđeoske tvari su im stas i veličina.

Oblik im je od Slave Božje.

Stvoreni su od čiszih duša.

Ali, ne gledaj u njima spas zemlje!

Neka um pamti – ili još bolje – zaboravi ...

  

  

  

   

         Zapisao Jadran Zalokar

   

U Rijeci, mjeseca kasnoljetnog, 2011. godine

 

 

----------

 

lp, boro

 

http://budan.blog.hr/