Povjerenje bi trebalo da je stup veze. Ne vjerujete li voljenoj osobi, partneru, uzalud je sav trud. Manje vrijedna postaje i ljubav koja svaki put dobije ožiljak kada vaš partner ili partnerica pogleda drugu osobu, ili stupi s njom u bilo koju vrstu relacije. Ponekad je, po teoriji zavjere, dovoljno da partner/partnerica nije s vama i sumnja je odmah tu; ljubomora poput kiseline nagriza vezu, ali ne samo vezu vec i mozak i srce i dusu. Moralna i psihicka katastrofa. Zato je povjerenje vazan stub svake veze. Ima jos nesto vezano za povjerenje. Nije svako u mogucnosti potpuno shvatiti koncept povjerenja, niti ga je svako u mogucnosti potpuno primjeniti u svojoj vezi.

Jer, svedoci smo da se povjerenje cesto zloupotrebljava, ponekad cak i pred nasim ocima, a ukoliko u osobi postoji istorija zloupotrebljenih povjerenja, onda je stvar zaista u nivou nemoguce misije. Vjerovati, dati povjerenje ili ne, zaista je jednacina s vise nepoznatih. Rjesenje nije uvijek isto i nije uvijek determinirano. Cesto povrijedivane osobe jednostavno ne mogu dati povjerenje, jer su precesto povrijedjene. Obicno se zatvore i stvaraju svoje utociste. Ako se nadete u situaciji, iznevjerenog povjerenja, razmislite dobro, jer to bi mogao biti pocetak kraja. Koliko vjerujemo drugoj strani, ali i ona nama? Tu sve pocinje... Jer povjerenje funkcionira dvostrano. Uglavnom se uspostavlja na nivou koliko ti meni toliko ja tebi. Ako je povjerenje jednostrano, po mom misljenju to je misconception ili zabluda. Dakle, povjerenje moze uciniti da se opustimo dovoljno i svedemo ljubomoru na manju mjeru, nazovimo je razumnom mjerom.