TEA HATADI MULTIMEDIJALNA UMJETNICA I VODITELJICA GALERIJA PM I PRSTEN HDLU-a
Biti umjetnik u Hrvatskoj znači biti socijalni slučaj
Priče umjetnika u videu »Cenzura sreće« potvrđuju da nikome nije lako u početku. Neke izjave su me ohrabrile – moglo bi se čak reći da je starijim generacijama bilo teže nego mladima danas, ali svako vrijeme nosi svoje
ZAGREB » Zainteresirana za duboko intiman odnos umjetnika prema svome poslu, koji je i strast i patnja, a i svojevrsna kletva (ako je posrijedi današnje stanje u tržišno onesposobljenoj hrvatskoj umjetnosti), umjetnica Tea Hatadi napravila je dojmljiv dokumentarni video-rad u kojemu je »ispovjedila« niz svojih kolega. »Cenzuru sreće«, nedavno predstavljenu u galeriji Matice hrvatske, Hatadi određuje kao »audiovizualni arhiv izjava, misli i sjećanja« kojega će nastaviti obogaćivati i u budućnosti.
Odakle fascinacija oksimoronskim parom »sreća – cenzura« kojemu ste posvetili ovaj rad u nastajanju? Čime Vas on intrigira?
– Oksimoron nije rijetkost u mom radu, a ni antonimi koji se mogu prepoznati kroz radove gdje stvaram tenkove od umjetnog krzna raznih živih boja ili umjetnih ruža. Kroz svoj rad provlačim oksimoronski par kako bih skrenula pažnju na odnose u prisutnosti dva pojma u medijima.
Bolno odrastanje
Cenzura – taj negativni pojam koji se tako često čuje u medijima – stavljen je nasuprot pojmu sreća koji se zaista rijetko čuje (a kad se i spomene, praćena je negativnim pristupima i izaziva negativne reakcije). Sreća gotovo da je cenzurirana kroz medije, to govori i činjenica da privlači manje pažnje od nesreće.
Jesu li doživljaji sreće kod Vaših kolega likovnih umjetnika, koji su izjavama sudjelovali u projektu, bili očekivani? Koliko se njihova vizija sreće i umjetnosti preklapa s Vašom?
– Postoje neke slične matrice, ali i iznenađenja. Film pokazuje da svi imamo sličan put razvoja, i da smo za taj put emotivno vezani, svi nekako slično gledamo na sreću u umjetnosti.
Što »cenzurira« ili onemogućava sreću, spokoj, zadovoljstvo mladih umjetnika u Hrvatskoj? Na kojim poteškoćama i preprekama zapinju talenti?
– Nikome nije lako u početku, ali ne smatram da je to nužno loše. Mislim da to potvrđuju i priče u videu »Cenzura sreće« u kojem su samo afirmirani umjetnici – pa preporučujem mladim budućim umjetnicima da poslušaju video i čuju kako su se danas već veliki hrvatski umjetnici borili da dođu, ali i da se zadrže na hrvatskoj likovnoj sceni ili da zakorače na međunarodnu scenu. Osobno su me neke izjave dodatno ohrabrile, pa bi i mladima mogle pomoći da drugačije prihvaćaju odbijanja i teškoće. Moglo bi se reći da je starijim generacijama bilo teže nego mladima danas, ali svako vrijeme nosi svoje.
Odrastanje je bolno, pa tako i odrastanje u umjetnosti ili umjetnika. Nije lako biti umjetnik, a umjetnik u Hrvatskoj, u kojoj ne postoji tržište, posebno je teško. Meni je najteže prihvatiti činjenicu da je biti umjetnik u Hrvatskoj danas jednako biti socijalni slučaju (čast iznimkama). Da nemam primanja, teško bih producirala ovaj rad i priuštila uopće realizaciju izložbe. Zato još jednom zahvaljujem svima koji su mi pomogli u realizaciji, a posebno mom životnom i umjetničkom suputniku i kolegi Igoru Juranu koji je odradio gotovo sve tehničke radove na radu »Cenzura sreće«.
Zeleno svjetlo
Koje su Vaše smjernice u vođenju galerija kojima ste protekle jeseni postali voditeljica?
– Preuzela sam već postavljeni redoviti izložbeni program odabran od strane Umjetničkog savjeta galerija koji trenutno očekuje rezultate Ministarstva kulture i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport kako bi se krenulo u realizaciju. Moj cilj je što kvalitetnije odraditi svoj posao na dobrobit umjetnika koji izlažu, publike i društva u kojem radim, ali čiji sam i član.
Cilj mi je organizirati i potaknuti razne aktivnosti za članove Hrvatskog društva likovnih umjetnika – radionice, seminare, predavanja i tribine. Stoga me veseli činjenica da takvi programi imaju »zeleno svjetlo« Upravnog odbora HDLU-a, predsjednika Josipa Zankija i ravnateljice Gaelle A. Gottwald gdje i oni sami posljednje dvije i pol godine kreiraju, organiziraju i podržavaju različite umjetničke, kulturne i višemedijske programe kojima okupljamo ne samo članove, već privlačimo izvođače i publiku različitog interesa i uzrasta.
Maja HRGOVIĆ
--------
lp, boro
bglavac
irida
