Studije pokazuju da nakon ulaska u ured, ljudi postaju mnogo kompetitivniji ako na stolu ugledaju upadljivu kožnu aktovku, pričaju mnogo mekšim tonom ako je na zidu slika koja prikazuje knjižnicu, te drže svoj stol urednijim ako se u zraku osjeća neodređen miris sredstva za čišćenje. U posljednje vrijeme psiholozi su, međutim, objavili impresivnu količinu radova o istraživanjima koja pokazuju kako je duboko naša sposobnost odlučivanja i ponašanje pod ujecajem nesvjesnog, te kako tim nesvjesnim mislima upravljaju utjecaji koji su izvan našeg neposrednog razumijevanja. U intrigantnom članku objavljenom od strane Ruuda Custersa i Henka Aartsa sa sveučilišta Utrecht u Nizozemskoj izložena je hrpa dokaza o snazi onog što oni nazivaju „nesvjesnom voljom“.
„Djelovanje ljudi najčešće proizlazi iz želje za ostvarenjem određenih rezultata, i ljudi pretpostavljaju da svjesno upravljaju svojim ponašanjem u tom smjeru. Ali u praksi se javljaju ideje koje osporavaju činjenicu da postoji samo svjesna volja. Na akciju nas vrlo često potiče čak i misao koje smo posve nesvjesni, što dovodi to toga da nemamo pojma što ili zašto uopće nešto pokušavamo napraviti,“ tvrdi Custers. John Bargh sa Sveučilišta Yale koji je još prije desetak godina u svom radu pod imenom „Nepodnošljiva automatika postojanja“ predvidio mnoga od otkrića o kojima diskutiraju Custers i Aarts, smatra da je istraživanje zapravo pomaknuto još dalje od same upotrebe subliminalnih tehnika.
Studije pokazuju da su nesvjesni procesi podložni utjecaju područja svjesnog u obliku koji najčešće ne očekujemo. Na primjer, Bargh je u svom radu dokazao da ljudi koji sjede u tvrdim, neudobnim sjedalicama češće izražavaju kruta stajališta u pregovorima oko prodajne cijene automobila ili da nakon što su držali toplu šalicu kave, radije nego neko hladno piće, o drugima sude na mnogo velikodušniji i brižniji način. Osim toga, kandidate za posao procjenjivali su mnogo ozbiljnije kad su im priloženi dokumenti bili u tvrđim nego u fasciklima mekih korica. „Sve su to stimulansi kojih su ljudi svjesni: vi osjećate tvrdu, neudobnu stolicu, vruću kavu – ali ste nesvjesni na koje sve načine utječu na vas.
Naša podsvijest je aktivna na mnogo više različitih načina nego što to ovaj članak sugerira,“ kaže on. Custers nadalje govori kako njegov rad dokazuje da tehnike subliminalnog reklamiranja – koje su u nekim zemljama stavljene izvan zakona – mogu biti i te kako efikasne. Ali istovremeno tvrdi da su ljudi sve zabrinutiji oko toga što se manipulira njihovom podsviješću, umjesto da ih plaši ono što je u stvari vidljivo u tim reklamama. „Mnoge reklame za gazirane napitke, povezuju piće s pozitivnim stvarima i pojmovima poput prijateljstva, boravka na plaži…Ako ste izloženi tim reklamama koje se unedogled ponavljaju uvijek iznova, u vašem umu to će postati povezani pojmovi koji će izazivati asocijaciju u vašem umu i rezultat će biti vaša iznenadna želja za napitkom koji se reklamira,“ kaže Custers.
Također ako se radi o nezdravoj hrani, oni koji formiraju javno mnijenje počinju razumijevati značenje „osobnog izbora“ koji se slabo može oduprijeti napasti masovnog oglašavanja. Custers ukazuje da ovi zaključci ne predstavljaju ništa novo. Ljudi od davnina osjećaju da na njih utječu sile koje oni ne mogu neposredno spoznati, bili da su to pripisivali grčkim bogovima ili Freudovom samovoljnom egu. Štoviše, smatra se da je nesvjesna volja od vitalnog značaja za funkcioniranje na dnevnoj bazi i na evolucijskoj ljestvici i vjerojatno se nalazi ispred svjesnosti kao prigodan mehanizam za preživljavanje.
Pogledajte video: na www.funky.MEM.com
edin.kecanovic
