|
SOMALIJA U SRCU JEDNE OD NAJGORIH HUMANITARNIH KRIZA
|
|
|
| Hrvatski caritas odlučio se na nesvakidašnji potez – u dnevnim novinama objavio je oglas »Rog Afrike nije na kraju svijeta« – poziv građanima da pomognu Africi Irena FRLAN |
 Hodala sam cijeli dan i cijelu noć, prošaptala je Abdio Ali Elmoi držeći u naručju svog sina te nastavila: »Tamo otkud dolazim, uopće nema hrane«. Abdio je već izgubila troje djece zbog gladi. Svjetski mediji već tjednima objavljuju ovakve potresne priče stanovnika istočne Afrike, pogotovo Somalije, koji bježe pred najgorom sušom koja je u posljednjih 60 godina pogodila tu zemlju na Rogu Afrike. Dramatični prizori desetaka tisuća ljudi koji su tjednima pješačili kroz prostore kojima vladaju banditi i militanti, s vrlo malo hrane i vode, kako bi stigli do izbjegličkih kampova, nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Kada stignu na odredište mnogi jedva stoje na nogama, jedva govore ili gutaju, posvjedočili su novinari »The New York Timesa«. Najgora situacija je u Somaliji gdje oko tri milijuna ljudi treba hitnu humanitarnu pomoć. Na području istočne Afrike – Somalije, Etiopije i dijela Kenije – ukupno je deset milijuna ljudi ugroženo sušom. Pola od toga su djeca. Ionako dramatični uvjeti pogoršani su ljudskim elementom. Središnji dio južne Somalije poprište je teških sukoba, a nad tim dijelom zemlje vlada nema nadzor posljednja dva desetljeća. »Somalija je u srcu jedne od najgorih humanitarnih kriza danas u svijetu. Dvadeset godina sukoba i valovi suše istjerali su četvrtinu od 7,5 milijuna stanovnika. Kako se regija suočava s najozbiljnijom sušom u posljednjih 60 godina, somalski egzodus brzo raste«, upozorila je agencija Ujedinjenih naroda za izbjeglice, UNHCR. Smrtnost djece Prema njihovim podacima, samo u prvoj polovini ove godine više od 83 tisuće stanovnika Somalije pobjeglo je u Keniju, a više od 54 tisuće u Etiopiju. U srpnju je dnevno u te zemlje dolazilo između 1.300 i 1.700 ljudi. Dodatno, 2.600 Somalijaca je prešlo granicu prema Džibutiju. Izbjeglice kažu da ih je na bijeg natjerala suša i nasilje, podbacili su usjevi, a cijene hrane rastu do razina koje ljudima čine život nemogućim. Zbog nesigurnog stanja na terenu, pomoć im teško dolazi. Ljudi su zato prisiljeni ostaviti starce i bolesne i napustiti domove u potrazi za pomoći. »Mnogi pješače tjednima kako bi došli do pomoći u susjednim zemljama. Neki ne prežive teško putovanje. Najslabija djeca umiru putem dok majke bespomoćno gledaju. Oni koji izdrže, do kampove u Keniji ili Etiopiji stižu iscrpljeni, dehidrirani i ozbiljno pothranjeni. Smrtnost djece je alarmantno visoka«, navodi UNHCR. Rastuća humanitarna kriza potaknula je i Hrvatski caritas na nesvakidašnji potez. U dnevnim su novinama objavili oglas pod znakovitim naslovom »Rog Afrike nije na kraju svijeta« kojim pozivaju građane da se odazovu pozivu u pomoć. »Iako ti se može činiti da su njihovi problemi daleko od tebe, svaka tvoja pomoć brzo stiže i odmah biva blagotvorna«, ističu u oglasu. Dramatičnije nego prije – Situacija je dramatičnija nego proteklih godina iako je ovo treća velika suša u tom području unatrag šest godina. No, problem Afrike, osobito istočne, jest »donatorski umor«. Problemi u tom području predugo traju, presporo se rješavaju pa se ljudi koji imaju projekte i koji pomažu jednostavno umore, kaže Boris Peterlin iz Hrvatskog caritasa. I u toj ustanovi, kao i u Hrvatskom crvenom križu, ističu da su hrvatski građani, bez obzira na vlastite ekonomske prilike, »vrlo solidarni«. Za pomoć pogođenim zemljama Caritas je dosad od građana i tvrtki prikupio oko 250 tisuća kuna, dok je na račun Crvenog križa uplaćeno još 106 tisuća kuna. A obje akcije i dalje traju. Uključila se u međuvremenu i Vlada koja je Caritasu odobrila milijun kuna te dodatnih 250 tisuća kuna Fondu UN-a za djecu. – Dolaze nam ljudi čak i u ured pitati kako mogu pomoći. Došla nam je neki dan jedna gospođa rekavši da ne može ni spavati ni doručkovati znajući da ljudi tamo nemaju ništa i da moraju po cijele dane tražiti hranu, ispričao nam je Peterlin svoja iskustva sa solidarnošću i suosjećanjem hrvatskih građana. Caritas je, inače, u trenutku pokretanja akcije odmah uplatio 75 tisuća kuna iz zalihe, a sada se spremaju uplatiti drugu tranšu od nešto više od milijun kuna. Njome će odgovoriti na apel upućen na međunarodnoj razini kojim se potražuje četiri milijuna eura za pomoć dijelovima Kenije. Prema riječima našeg sugovornika, tim će se novcem, među ostalim, biti osigurana po dva obroka dnevno i sedam i pol litara pitke vode za 30.420 domaćinstava tijekom osam mjeseci. Nadalje, 13.700 poljoprivrednih domaćinstava dobit će sjeme otporno na sušu, a 1.300 stočarskih obitelji stoku koja može izdržati ekstremne uvjete s malo vode i malo hrane. Gradit će se i spremnici za vodu jer kiša, koja se očekuje tek u listopadu, nema nikakav dugoročan učinak budući da nema infrastrukture, poput cisterni, brana ili umjetnih jezerca, koja bi tu vodu zadržavala. Beskrupulozni »biznismeni« No, uz sve nedaće – od islamskih militanata, preko kolere i malarije, do gladi – međunarodni donatori i humanitarne organizacije koje djeluju na terenu morat će se, čini se, suočiti s još jednim rastućim problemom. Pomoć koja stiže u Somaliju, prvenstveno pomoć u namirnicama, često završi u rukama lokalnih beskrupuloznih »biznismena« koji su u posljednje vrijeme, navodno, na otvorenom tržištu prodali tisuće vreća žitarica i drugih namirnica namijenjenih žrtvama gladi i na tome zaradili. New York Timesu je potvrđeno da stručnjaci UN-ovog Svjetskog programa za hranu istražuju te optužbe. Prve naznake da se nešto sumnjivo zbiva u glavnom gradu Somalije Mogadishu pojavile su se već prije nekoliko mjeseci, no nisu pronađeni nikakvi dokazi. Međutim, slična se situacija događala i 90-ih kada su lokalne policije bile poznate po »konfisciranju« pošiljki s hranom. »To je cijena poslovanja u Somaliji«, izjavio je za američki list jedan humanitarac koji je u Somaliji radio i 90-ih godina. On tvrdi da su u to vrijeme naučili živjeti s gubicima od 15 do 20 posto i da su humanitarci čak skovali frazu kojom su to opisivali – »tradicionalna distribucija« – jer iako je hrana opljačkana, na kraju bi ipak završila na lokalnim tržnicama. No, mala je to utjeha lokalnom stanovništvu koje se iz dana u dan suočava sa sve većim problemima osjećajući se vjerojatno kao da su ipak – na rubu svijeta. |
|
---------------
preuzeto iz novog lista http://www.novilist.hr/ lp, boro http://budan.blog.hr/
|
bglavac
edin.kecanovic
