Kako klijati heljdu

Tko god je pravio neki moj recept susreo se s heljdom. I sa neizbježnim problemom klijanja.
U to ime ovaj post.

Heljdu koristim u puno deserata i u kruhovima i krekerima da bih zamjenila orašaste plodove ili sjemenke i, koliko je to moguće, učinila jelo lakšim i smanjila masnoće. No, nemojmo se zavaravati nije ni heljda baš leptirić pa treba i s njom mudro. Ima dosta zemljast i brašnast okus i teksturu zbog čega ne valja pretjerivati s njom.
Super stvar kod heljde je njena sluz koja joj omogućava da djeluje kao "vezivno sredstvo" u receptima. Naravno, zbog te sluzi ćete se dobro i namučiti kad ju budete ispirali.
Također, heljda tehnički nije žitarica već spada u porodicu dvornika Polygonaceae (dvornik je zakon inače, hvala Uroš što si mi ukazao na njega!) i ne sadrži gluten. Kažu da sadrži svih osam esencijalnih aminokiselina, minerale kao što su željezo, cink, selen, mangan, magnezij i odličan je izvor vlakana, ergo dobra je za probavu (plus, sluzasta je). Kontrolira šećer u krvi, smanjuje krvni tlak i povoljno djeluje na zdravlje kardiovaskularnog sustava. Sadrži bioflavoonid rutin koji pojačava otpornost kapilara i djeluje protuupalno. Tako kaže internet...

Postoje 2 vrste heljde na našem tržištu: sirova i termički obrađena tzv. hajdinska ili heljdina kaša. Prva će klijati, druga neće. Također brzina klijanja ovisi o tome koliko je prethodno osušena. Ako je jako suha (a još ipak nekako živa) trebat će joj i 2 dana da proklija. Inače proklija preko noći.

Sirova heljda je svjetlozelene do svjetlosmeđe boje dok je termički obrađena smeđe boje.

Lijevo: sirova heljda, desno: termički obrađena (slika preuzeta s interneta)

Također, heljda se u mehaničkom procesu ljuštenja zna razmrviti i popucati te takvo, oštećeno zrno neće klijati.

Kad ste nabavili sirovu heljdu zadatak vam je sljedeći:

Heljdu isperite i namačite u čistoj vodi 1-2 sata da lagano omekša. Nekad je potrebno i više, ovisno o kvaliteti heljde. Zatim ju pažljivo ispirite sve dok voda u kojoj ju ispirete ne postane čista. Dobro ju ocijedite i raširite na veliki tanjur ili neki pladanj i ostavite preko noći da proklija. Možete ju staviti i u teglicu, poklopiti teglicu gazom, zavezati gazu gumicom i okrenuti naopako pod kutom od 45°. Ako ste koristili teglicu, ujutro isperite heljdu, a ako ste ju raširili naširoko i nadugačko po tanjuru, već se počela lagano sušiti pa ju nije potrebno ispirati. Primijetit ćete male izdanke već ujutro, no možete ju ostaviti i cijeli dan da klija, samo je važno da ima zraka.
(preuzeto iz knjige/kuharice Hvala, ne kuham: praktični vodič za (sirove) gurmane novog doba)

Tako proklijalu heljdu možete koristiti u receptima, a možete ju osušiti u dehidratoru ili ju jednostavno ostaviti da se suši na pladnju. Još će vam dodatno proklijati. Bitno je da je pladanj suh, odnosno da ju malo preokrenete i "promješate" rukama te da ju rasporedite da ima dovoljno zraka između sjemenkica, odnosno da nisu jedne na drugima.

Ovako izgleda proklijala heljda nakon dan-dva (slika preuzeta s interneta)

Ako slijedite ove jednostavne korake ne biste trebali imati problema s klijanjem ili razvijanjem plijesni (zato je bitno da ju DOBRO ocijedite).
Dehidriranu, odnosno, dobro osušenu heljdu možete neograničeno čuvati u staklenkama. Kada je potrebno, možete ju samljeti u brašno ili koristiti u cjelovitom obliku kao posip za salate, smoothije, dio granole odnosno mueslija (recept nađite u kuharici Hvala, ne kuham) ili kako vam god padne na pamet.

Ako nemate vremena za klijanje, samo ju namočite 2-4 sata (probajte je li meka na dodir) i dobro isperite te ju možete koristiti. Možete ju probati namočiti i preko noći, no često se zna dogoditi da se počne raspadati. Eksperimentirajte s malom količinom pa ćete vidjeti. Sve ovisi o kvaliteti namirnice.

Ako imate još kakvih pitanja, pucajte (ovdje, jer moguće da i drugi imaju isto pitanje pa će moći vidjeti i odgovor), ali nadam se da sam vam uspjela razjasniti većinu nedoumica oko heljde. Želim vam sretno klijanje!