Mnogi ljudi smatraju da im je život prepun previranja, tuge, razočaranja i neuspjeha pomiješanih s jako malo sretnih trenutaka u kojima se istinski osjećaju sretni i zadovoljni. Vrlo često optužujemo sami sebe za sve nevolje koje su nam se dogodile, ali u većini slučajeva je za našu istinsku mizeriju kriv „psihički vampir“ oko nas ili u nama!
Nastavljamo s izvodima iz nevjerojatne knjige Barbare E. Hort: Unholy Hungers- Encountering Psychic Vampire in Ourselves & Others ili Prokleta glad – Susret s psihičkim vampirom u nama i drugima, koja nam objašnjava sve mehanizme nastajanja, razvoja, detekcije i obrane od vampirizma.
O krađi životne energije se govorilo milenijima kroz narodske priče, mitove i legende o vampirima koji sišu krv svojih žrtava, no u istima su se također pojavljivale prikaze hranjenja mesom, krvlju, fizičkom vitalnošću i psihičkom energijom. Od sve četiri vrste vampirskog hranjenja narod je oduvijek smatrao kako je hranjenje psihičkom energijom najgori oblik vampirizma. Ovo mišljenje dijele vampirolozi i samo proklamirani vampiri, kao što su pripadnici „Setovog hrama“ (Vampirskog udruženja Sotanističke crkve).
Ironično, pripadnici Setovog hrama deklariraju ponešto drugačiju vrstu vampirskog hranjenja u psihičkom obliku. Ideja je bazirana na dijelovima „Sotonske biblije“ Antona LeVeya, u kojoj se psihički vampir opisuje kao osoba koja nabija osjećaj krivice onima koje ih služe kao„roblje“ ako takve osobe ne odrade usluge i poslove koje su vampiri zapovjedili, na taj način je vampir neka vrsta pijavica koja isisava energiju i emocije iz drugih ljudi. (Dresser 1989., 35).
Energetski vampir je na žalost činjenica, a ne izmišljotina.
Psihički vampirizam ne samo da je najgora vrsta vampirizma, već i najuobičajenija vrsta, koja eruptira svaki put u nekoj osobi koja je gladna ljubavi i koja je zbog nedostatka ljubavi odlučila isisavati druge da bi nekako uspjela izbjeći potpunu emocionalnu smrt. U mitovima vampirsko izbjegavanje smrti je u biti promašaj, vampir ne može obnoviti vlastitu krv i zbog toga nije u stvari živ. Umjesto toga vampir je pripadnik svijeta sumraka – svijeta „neživih“ gdje konstanto mora utaživati svoju glad s krvlju živih. Slično tome, osoba u kojoj prevladava vampirski arhetip ne može samo-obnavljati psihičku energiju i život. Umjesto toga nalazi se u stanju vječitog limba, u kojem mora konstantno iskorištavati druge ljude kako bi zadovoljo svoju neutaživu prokletu glad.
Zbog čega dozvoljavano da se vampiri s nama hrane?
Mitovi nam govore da vampiri najčešće napadaju noću, dok mi padamo u stanje nalik nesvijesti. To u stvari objašnjava da mi dozvoljavamo hranjenje vampira s nama jer u biti ne shvaćamo u potpunosti što nam se događa. Najvažnije od svega, mi smo najranjiviji na napade psihičkih vampira kada smo ne-svjesni njihove perfektne kamuflaže kada nam takve osobe postaju; ljubavnici ili prijatelji.
Od imenice vampir nastala je početkom XX vijeka imenica vamp-žena, žena koja se “hrani” muškarcima, njihovom energijom, vremenom i novcem.
To u potpunosti ima smisla, i dodatno objašnjava zašto se vampir s nama hrani u „mraku“ jer ako bi ga doveli na svjetlo, to jest ako bi shvatili što nam takva osoba radi, onda im nikada ne bi dozvolili da se napajaju nama. Očigledno je da je noć pomaže vampirima kako bi se kamuflirali i kako bi nas zaveli.
Zavođenje je esencijalan faktor za uspjeh svakog vampira, i u mitovima nam se govori kako vampiri mogu ući u nečiji životni prostor samo ako uspješno obrlate žrtvu da ih pozovu u svoj dom. Obično se u zapadnjačkim mitovima radi o pragu kuće, sobe ili prozoru. Drugim riječima, nešto u nama mora kooperirati s vampirom i pozvati ga u naš privatni život. Naravno to implicira da imamo mogućnost odbiti vampira. No za sada ostanimo na špekulacijama zašto dozvoljavamo vampirima da nam se približe i zbog čega im otvorimo „vrata“ ili „prozore“ kako bi se oni hranili našom životnom energijom.
Klasnični nijemi film: “Nosferatu” s tipičnim prikazom vampira na prozoru.
Kao prvo, primijetili smo da nam se vampir približi „za vrijeme noći“ kada smo u potpunosti nesvjesni njegove smrtonosne namjere. Noć nije samo klasični simbol nesvijesti već također označava vrijeme kada smo najpodložniji strahu i očaju što samo označava „tamu koja nam se uvukla u dušu.“ Psihički vampir izabire najpovoljniji trenutak kada će nam prići nudeći zamjenu za ljubav jer zna da će ga tama noći zaštititi od stvarnih razloga prilaska žrtvi. Noć postaje mjesto bez ljubavi, koje žrtve mami svakakvim obećanjima. Ovo je glavni princip nastupa vampira, oni zamjenjuju jedan trenutak blaženosti za bol i očaj koji traje dugo nakon vampirskog „ugriza.“
Psihički vampiri koriste iste varke, i zasigurno najčešće mame žrtve koje su povrijeđene i uplašene i koje ne znajući što se zapravo događa upadnu u razjapljene ralje lovca. Kada smo očajni i nesretni, mi ne možemo pojmiti (ili se ne možemo sjetiti) užasnih posljedica vampirske zavodničke taktike.
Vampir Nosferatu nad nesvjesnom žrtvom.
Čak i s takvim voljnim žrtvama, vampir nastupa oprezno i polagano, obećavajući besmrtnost i vječnu ljubav, pomoć u samoći i ispunjavanje želje za pravim družbenikom ili partnerom. Mi čujemo slatke vampirske riječi zamagljeni očekivanjem i nadom. Mi nudimo ljudsku toplinu, druženje, prijateljstvo i ljubav no umjesto toga dobijemo očajanje. Nakon toga samo dajemo još više ljubavi vampiru, koliko god da on ili ona to traži, što mu više nudimo to vampir više traži, kako nam postaje sve bliži tako postaje sve gladniji. Mi takve osobe gušimo u ljubavi, a one tada bacaju još mamaca kako bi nas namamili da im damo još više.
Sve vampirske priče i filmovi sadrže element zavođenja “nevinih” žrtava koje ne znaju što im se događa i kakva ih sudbina očekuje.
Kao psi beskućnici bacamo se pred noge vampira, uhvaćeni u vampirskom plesu, kao psi mašemo repom na njihov najmanji mig, pravimo trikove kada oni zažele, sjednemo kada oni žele, legnemo kada oni zažele, radimo sve što oni hoće od nas u želji da konačno okusimo ljubav, ali umjesto toga cijeli život provedemo u tom istom vampirskom plesu. Vampir tada u pravom smislu stoji nad nama, mazi nas “po dlaci,” gleda nas s visine, uljuškava nas u svom mrtvačkom naručju. On ili ona tada strpljivo čeka kada ćemo sklopiti oči u potpunoj blaženosti, kada ćemo potpuno oslijepiti, sretne su one žrtve koje vampiri nisu pretvorili u nove vampire. Takve žrtve ostaju vampirske sluge održavajući vampire u stanju između života i smrti….
Prikaz ženskog vampira Sir. Edwarda Burnea Jonesa iz 1897. godine.
Sluga iskazuje odanost svome gospodaru i ponaša se kao da je stalno hipnotiziran, drži podalje radoznale poglede i svome vampiru konstantno osigurava svježu nabavku….mesa i krvi, slamajući sva vrata i prozore. Sluga čuva svog gazdu vampira, pazi da se on može sigurno odmarati, sluga radi sve što je potrebno da bi njegov vampirski gazda imao sve što mu je potrebno za dobar život. Sluga je vjerojatno jedina vampirova bliska rodbina, i jedino sluga ima pravo vidjeti stvaran život i tajne vampira. (Maschetti 1992., 96)
bglavac
edin.kecanovic
