Dr. Wayn Dyer je 30.07. završio svoje putovanje kroz našu zajedničku stvarnost. Iza sebe je ostavio nekoliko knjiga i mnoge druge alate korisne na putu samospoznaje i samoostvarenja.  Pred sam odlazak, napisao je pismo koje započinje slijedećim rečenicama:

„Znam da sam podijelio s vama jedno veliko pitanje o kojem treba razmišljati, Kako mogu služiti? Koliko smo puta u životu fokusirani na puko ispunjavanje naše svrhe ili smo pak izgubljeni tražeći ju, često zaboravljajući da u međuvremenu postoji mnogo života koje dodirujemo samo jednostavnom činjenicom da živimo svaki dan.“

Ovo nas tako lijepo podsjeća na činjenicu da dijelimo isti prostor, isto vrijeme, istu energiju, da se naši životi dodiruju, htjeli mi to ili ne.

„Ah, tko će na sve misliti“, znamo u brzini promrmljati suglasnost i ujedno ispriku, pretpostavljajući tome prijeteće klupko nedefiniranih obaveza, strahova i nesigurnosti, koje nas sprječava posvetiti pažnju sadržaju trenutka, bez obzira o čemu se radilo, obiteljsko i prijateljsko druženje ili posao, radi čega ne prepoznajemo priliku radosnog služenja.

I tako u bunilu mogućnosti i nejasnih želja, ishitrenih misli i činjenja, lako se dovedemo pred vrata sudnice ili ludnice ili bolnice, gdje se tek prenemo i u čudu zapitamo Kako sam ovdje dospio?

Ljude koji jutrom nerado odlaze na posao, doguraju ga nekako do kraja dana, pa ga sutra opet ispočetka prihvate i guraju do kraja dana, Camus  vidi kao Sizife našeg doba.  A Sizifova muka prestaje u trenutku kad se prepozna prilika i pronađe odgovor na pitanje Kako mogu služiti u dotičnoj situaciji?.

Camus se bavi i apsurdom u odnosu svijeta i čovjeka, gdje svijet na divlju čežnju za jasnoćom i smislom, koja izvire iz čovjekovog srca, odgovara šutnjom, mukom, tišinom. Daje važnost čovjeku, jedinki, ispred mase, potiče ga da usprkos tomu što svijet ostaje gluh na njegov vapaj, on sam ne treba odgovoriti mukom  i prestati sa potragom za smislom i značenjem, za srećom, jer „strpljiva potraga za srećom nije luksuz ili puka potreba nego naša moralna obaveza.“ kaže Camus

A sretan se postaje kad se pronađe smisao u služenju svijetu i vijeku u kojemu jesmo. Služiti iz trenutka u trenutak na način koji nam je dostupan, bez guranja, bez kompliciranja, bez silovanja ikoga i ičega.

Nije svatko spreman pritisnuti gas do kraja i bez velikog razmišljanja uskočiti u pretpostavljenu priliku. I to je u redu. Ne trebamo se mjeriti niti uspoređivati po osnovu bilo kakvog činjenja i bilo kakvog imanja. Zamislimo mora velika i mala, oceane i jednu najmanju njihovu kap koja sadrži sve što sadrže svi beskonačni oceani zajedno. Dovoljno je dakle biti kap.

I evo na kraju poruka kojom je Wayn Dyer završio svoje posljednje pismo:

„Razmislite gdje se možete otvoriti prema pozitivnoj promijeni i načinu na koji možete pomoći svijetu da pronađe svoju harmoniju.

Slijedite ono što vas uzbuđuje. Za mene je to pisanje. Znam da tada ispunjavam svoju svrhu. Kada se povežete s tim i osjećate to, Bog razgovara s Vama. Volite sebe, postavite svu namjeru i fokus u smjeru kako ćete dobro to napraviti. Vi ste prekrasno biće koje je jedno s Bogom i dio ste svega onog sto je dobro u kreaciji. Mi smo svi povezani, rođeni s univerzalnim pravom na sreću.

Budite dobri jedni prema drugima i zagrlite Božansku Ljubav. Započnite tako da budete dobri sami prema sebi, doživljavajte se s ljubavlju. Uzgajajte dobre misli koje motiviraju stvaranje emocija potrebnih za poboljšanje, emocija koje vas uzdižu do višeg stanja svijesti gdje vas doživljaj o samome sebi obgrljuje i postaje jedno s vašim višim ja. Očekujte to od sebe. Širite ljubav prema svemu sto vas okružuje i dočekajte spremno njen povratak. 

Veliki pozdrav uz zahvalnost što ste tu, što mogu s vama dijeliti i po potrebi vam služiti.

Ana