Kristova djela spasenja ,koje čini bit liturgije, lako dolazimo do spoznaje da i cvijeće, kao obredni element (a ne samo ures)treba biti utkano u tu liturgijsku sinergičnost. Snaga( energeia) pojedinog obrednog elementa proizlazi iz njegove sinergije(synenegeia) s Otajstvom.
Osvrt na način, volumen i mjesto rasporedbe cvijeća u našim crkvama kazuje nam da u velikoj mjeri nedostaje potrebnog gledanja na međusobnu prožetost svih obrednih elemenata. Čini se da su cvjetni aranžmani ponekad vođeni željom za slavljenjem liturgije u cvijeću, a ne idejom gajenja zadaće cvijeća u liturgiji. Liturgijska estetika ne počiva na izvanjskoj ljepoti, nego na otkrivanju ljepote koja se daruje. Pri tom se prisjećamo priznanja svetoga Augustina da su mu ljepote svijeta priječile put za spoznaju Ljepote : “Kasno sam te upoznao, Ljepoto tako stara i tako nova .“ Isti će mislilac mistik zamijetiti da istinski možemo ljubiti samo ono što u sebi nosi trag te darovane Ljepote.

Stavljanje cvijeća u prostor slavlja stoga ne smije biti vođeno idejom obredne „kulise“koja ostaje na razini statičnosti, a time i liturgijske nevažnosti. Cvijeće u liturgiji nije zato da bude interpretirano nego da interpretira. Zauzimajući se za istinski doživljaj liturgijskoga slavlja kao iskustva spasenja, liturgijska obnova uvelike vrjednuje znakovni govor, a na osobit način znakova uzet iz prirode.“Kruh i vino, voda i ulje, kad, pepeo, vatra, cvijeće kao i svi drugi elementi uzeti iz reda stvorenja imaju u liturgiji svoje mjesto kao prinos Stvoritelju te ujedno doprinose dostojanstvu i ljepoti samoga slavlja.

Iz Živog vrela, travanj svibanj 2004

Autor: Zdenka

http://alfaiomegaduhovniforum.forums-free.com/