Kada srce prestane juriti ljubav, a počne živjeti ljubav, tada ono više ne privlači svakoga,prepoznaje i najmanju mrvicu sebičnosti, i emocionalne gladi, rana koje isplivaju na površinu i bivaju servirane u odnos,koje izvornu povezanost opterećuju maglom prošlih sjećanja.Duša privlači one koji mogu ostati u istini, bez maski i bez igara,bez emocionalne gladi koja sisa nježnost,prijateljstvo i iskrenu povezanost.
A ljubav nije prosjačenje za pažnjom, niti trgovina osjećajima,ona ne traži da bude spašena, niti da nekoga spašava - ona jednostavno jest.
Kada u sebi upoznaš tišinu koja više ne vapi da bude ispunjena drugim čovjekom, tada susret postaje dar, a ne potreba. Više ne tražiš nekoga tko će popuniti praznine, nego nekoga s kim ćeš podijeliti puninu.
Takva povezanost ne nastaje iz straha od samoće, nego iz radosti susreta. U njoj nema dokazivanja, nadmetanja ni prikrivenih očekivanja. Dvoje ljudi ostaju slobodni, a ipak biraju jedno drugo, iz dana u dan.
Srce koje je prošlo kroz vlastite tame više ne osuđuje tuđe rane, ali im ne dopušta da upravljaju odnosom,poput zmije,skida staru kožu,bez da sa njom pregovara.Ono suosjeća, no ne pristaje nositi teret koji pripada drugome. Zna da svatko svoj križ mora prihvatiti i kroz njega sazrijeti.
I zato takva ljubav možda dolazi rjeđe, ali kada dođe, u njoj nema buke. Nema potrebe da se glasno dokazuje. Prepoznaješ je po miru koji donosi, po iskrenosti koja ne skriva lice i po osjećaju da uz tu osobu možeš biti potpuno svoj.
Jer tamo gdje nema maski, nema ni borbe za ljubav. Ostaje samo Ljubav, koja kroz dvoje ljudi tiho podsjeća da je oduvijek živjela u njima.

Dragan Perunov BUDAn budnima

Dragan Perunov