U svijetu odraslih tepanje posve legitimno egzistira u ljubavnoj komunikaciji i čak je poželjno, što opet ovisi o karakterima partnera, jer neki ne vole tepanja čak ni u ljubavnom zanosu i ne vole biti maca, kuca, šećer, kolačić, slatkiš, car, carica, kralj, kraljica....itd....čak ni u šaputanjima na jastuku...

Kad roditelji tepaju svojoj odrasloj djeci, ako je to samo trenutni izraz nježnosti...još-još, ali ako je to pravilo, oni imaju problem sa odrastanjem svoje djece i njihovim odvajanjem i osamostaljivanjem...

Slično je i kad odrasla djeca tepaju svojim ostarjelim roditeljima. Rjeđe je to izraz trenutka nježnosti, a češće pokazatelj nemogućnosti "pregrizanja pučane vrpce" tj. stvarnog odvajanja od roditelja i vlastitog osamostaljivanja. Često takvo tepanje postaje zapravo devijantni oblik komunikacije ili zbog osjećaja krivnje (verbalno iskupljivanje) ili....što je još gore to se pretvara u obrtanje uloga kroz pokroviteljski stav prema roditelju kojem se šalje verbalna poruka da više "nije u igri"...

O tepanju u virtualnoj komunikaciji bi netko već mogao i knjigu napisati. Građe oko nas, diljem virtuale....napretek. Koliko je tu ulagivanja, dodvoravanja, pokušaja da se svidimo jedni drugima...boli glava!

Zna biti i smiješno i otužno, često je tragikomično, u pravilu prilično neiskreno i zbog toga  mučno i bljutavo. Ponekad to nalikuje na pravu ljubavnu komunikaciju i moglo bi biti povod ozbiljnijim analizama, no, ja samo načinjem temu...Vi ćete je dopisati....Molim bez tepanja....postala sam pomalo alergičana na jalove sentimente...