ZAVRŠNA VEČER

Prvo pitanje:

Zar ne pridajete nikakvu vrijednost filozofiji? Zar nije potrebno znati o istini da bi se upoznala istina?

Istinu se ne može znati prije nego što ste ju ostvarili. A znati nešto o istini je potpuno drugačije od poznavanja istine. Štogod znali o istini obavezno će biti neistinito. To je neistinito jer je u odsustvu osobnog iskustva to nemoguće razumjeti. To je neistinito, ne sa gledišta govornika već sa gledišta slušatelja.

Ako ja kažem nešto o istini hoćete li razumjeti na isti način na koji ja to kažem? To nije moguće jer da bi razumjeli nešto na točno isti način morali bi biti potpuno isti kao ja i u istoj situaciji. Ono što ja govorim postaje neistinito do trenutka kada dođe do vas. To se događa jer ja mogu govoriti riječi i njihova interpretacija mora doći od vas. Značenje će doći od vas i stoga neće biti različito od vas. Riječi će biti moje; značenje i interpretacija vaša.

To značenje ili interpretacija ne mogu biti ništa više nego što ste sada vi niti može biti dalje od vašeg sadašnjeg iskustva. Da li mislite da čitate Krishnu kada čitate Gitu? Ako to mislite, jako griješite. Moji prijatelji, vi samo čitate sebe u Giti - u protivnom kako bi mogle postojati tolike interpretacije i komentari Gite? U svakoj shastri, u svakom pismu, mi vidimo svoju vlastitu sliku i svaka religija nije ništa drugo nego ogledalo.

Prije nego upoznate istinu samo su riječi poznate, ne istina. Te riječi će biti od drugih, iz svetih knjiga, iz avatara i teerthankarasa, od prosvijetljenih, ali značenje i interpretacije će biti vaše. Vaše “ja “će biti u njima. Zar to nije razlog što ima toliko antagonizma i da ima toliko razlika između takozvanim religijama? Može li bilo koje suprotstavljanje ili antagonizam postojati između Buddhe i Krista? Razlika interpretacije, suprotstavljanja, antagonizam je između vas i mene i mi to nastavljamo u njihovo ime.

Religija dolazi od onih koji znaju istinu i sekte organiziraju oni koji jednostavno čuju i vjeruju. I stoga postoje bezbrojne sekte - ali je samo jedna religija. Iskustvo poznavanja istine je jedinstveno i iskustvo je jednako za sve. No to nije slučaj sa vjerovanjem. Znanje je jedno, jedinstveno, ali vjerovanja su toliko brojna koliko ima osoba koje vjeruju.

Religija je posljedica darshana, vizije istine, ali religije su posljedica ne viđenja istine. Religiju zasnivaju oni koji znaju ali religije organiziraju oni koji ne znaju - i čak njihovim dobronamjernim naporima, religija postaje ireligija. Kroz cijelu svoju povijest čovjek je bio žrtva tog prokletstva, ove kontradikcije izraza.

Drugo pitanje:

Zar nismo sposobni misliti o istini bez stvaranja shvaćanja o njoj?

Ja ne tražim da vi uopće mislite. Mišljenje nikada ne može otići dalje od onoga što znate, a ako ne znate istinu kako možete misliti o njoj? Mišljenje uvijek ostaje unutar granica vašeg iskustva. To je samo prepuštanje mračnim mislima o znanju. Mišljenje nikada nije stvaralačko, ono je samo ponavljačko. Ono što je nepoznato ne može postati znano kroz mišljenje. Ako želite saznati nepoznato morate izaći iz onoga što znate. Da bi ušli u nepoznato morate napustiti obale poznatoga.

Stoga je bolje ne stvoriti predodžbu o istini. Ta predodžba će biti potpuno neistinita, beživotna riječ bez živog značenja. Ta riječ može biti poštovana po tradiciji, štovana od tisuća, podržana od shastra, ali za vas neće imati nikakve vrijednosti. Jedna je stvar vidjeti slomljene prikaze istine kroz uski i ograničeni okvir te riječi, a čisto drugo kada okviri otpadnu i vi vidite cijelo prostranstvo neba.

Nebo nije ničim porubljeno. Niti je istina u nečemu sadržana. Svi okviri su napravljeni od čovjeka; sve predodžbe su napravljene od čovjeka. Ako vi želite znati istinu iskoračite iz okvira. Zaboravite riječi i misli i takozvano znanje i napustite znano tako da nepoznato

može uči. I odbacite sve predodžbe koje je čovjek napravio. Tada ćete upoznati onoga koji nije ničija kreacija, već sam temelj svakog stvaranja.

Treće pitanje:

Kako uopće možemo upoznati istinu bez pomoći shastra? Zar ne možemo samo kroz njih upoznati istinu?

Želite li reći da ako sva pisma, sve shastre, budu uništene da će i istina s njima biti uništena? Zar istina ovisi o shastrama ili su shastre ovisne o istini? Prijatelji moji, istina nikada nije dosegnuta uz pomoć shastra. Suprotno, shastre su dobivene, otkrivene nakon što je istina realizirana. Nisu shastre vrijedne, istina je vrijedna. Temeljna je stvar istina, ne shastre. I ako se istina može doseći kroz shastre bila bi to vrlo jeftina istina. Vi bi ju mogli doseći bez da u sebi napravite neke promjene.

Ali shastre mogu samo ispuniti vaše pamćenje, ne mogu vam dati znanje o vlastitom ja. A u pravcu istine izvježbano pamćenje uopće ne pomaže. Za istinu morate platiti cijenu samo-transformacije. Shastre vas mogu učiniti punditom, učenjakom. ali vam ne mogu dati znanje. Shastre pak mogu rađati nove shastre. To je samo prirodno. Materija može stvoriti samo materiju. Ali kako može znanje proizići iz toga? Znanje je oblik svjesnosti. Ne može se roditi iz nesvjesne materije. Shastre su bez života, bez svjesnosti. To nije tako glede istine. Shastre mogu obogatiti samo nesvjesno, beživotno pamćenje.  Svjesno znanje se ne može doseći kroz njih već samo odlaskom u vlastito ja.

Pitate kako se istina može spoznati bez pomoći shastra. Na to ja pitam kako možete znati istinu dok ste ograničeni na shastre? Lažna je pomisao da se istina može dobiti od nekoga drugoga, od shastra ili od gurua, jer vam to ne dozvoljava da istinu potražite u sebi. Ta je ideja velika prepreka. To je isto tako potraga u samsari, u svijetu. Imajte na umu da su i shastre dio svijeta. Štogod je vani je svijet. Istina je tamo, unutra a ne vani - unutar, gdje je vlastito ja. Vlastito ja je stvarna shastra. To je također i jedini stvarni guru. Ulazeći u sebe, dosižemo istinu.

Četvrto pitanje:

Zar ono što intelekt predlaže kao istinu nije istinito?

Intelekt je mišljenje. Intelekt nije znanje. Mišljenje je pipanje u mraku, to nije znanje. Istinu se ne može misliti nju se vidi, realizira. Ona se ne ostvaruje kroz intelekt ali se ostvaruje kada je intelekt spokojan i prazan. To stanje unutrašnjeg znanja je intuicija. Intuicija nije mišljenje, to je uvid. Onome koji želi vidjeti istinu, intuicija je kao stjecanje vida slijepom čovjeku. Nitko nikamo ne stiže pomoću mišljenja. To je beskrajno pipanje. Slijepi čovjek može pipati godinama no hoće li uspjeti doseći svjetlo? Kao što nema veze između pipanja i svjetla, nema niti veze između mišljenja i istine. To su potpuno različite dimenzije.

Peto pitanje:

Da li smatrate viziju Krishne ili Krista duhovnim iskustvom?

Ne, to nije duhovno iskustvo. Niti jedna vizija nije duhovno iskustvo jer su na tom stupnju sva iskustva psihološka. Dok postoji vizija ili ostvarenje nekoga drugoga to ne može biti realizacija sebe. Čak i u takvim iskustvima vi ste još uvijek izvan sebe, još uvijek niste došli u sebe. To dolaženje u vlastito ja događa se kada nema vanjskih iskustava. Kada svjesnost nije povezana niti sa jednim objektom ona se spontano smješta na vlastito ja. Samo svjesnost bez objekta može se smjestiti na vlastito ja.

Izvan sebe ja sam okružen sa dva svijeta, svijetom materije i svijetom uma. Oba su izvan mene. Ne samo da je materija izvan, um je također izvan. Stoga što je um unutar tijela on stvara iluziju da je unutrašnji, ali um nije unutra. Unutrašnje je vlastito ja, iza uma, onkraj uma.

Mi ne miješamo fizička iskustva sa duhovnim iskustvima, ali naša psihološka iskustva

stvaraju iluziju da su duhovna jer su  mentalne prikaze koje vidimo različite od onih svjetovnih koje  znamo  i mi  ih  također vidimo  nakon  što  smo zatvorili  oči. Ali  među mentalnim iskustvima mi ne mislimo o snovima kao o duhovnim iskustvima iako se snovi samo javljaju kada zatvorimo oči i iako buđenje, kontakt sa vanjskim svijetom, ih privodi kraju.

Postoje određena mentalna iskustva koja stvaraju iluziju da su stvarna i duhovna. To su mentalne projekcije. Um ima sposobnost da se hipnotizira do takvog stupnja da može vidjeti snove koje vidi zatvorenih očiju čak nakon što su oči otvorene. To se događa u nekom budnom snu. Tako vidimo Boga onako kako to želimo - Krishnu ili Krista. Takve vizije su samo mentalne projekcije u kojima ne vidimo ono što stvarno jest već svakoga koga želimo vidjeti. Ta iskustva nisu niti duhovna niti božanska. To su samo psihološka iskustva i uzrokovana su samo-hipnozom.

Šesto pitanje:

Kako onda možemo vidjeti Boga?

Ovdje riječ “vidjeti “vodi u krivom pravcu. Ona vas navodi da pretpostavite da postoji netko koga se može vidjeti i sama riječ “Bog “stvara iluziju osobe, ličnosti. Nema osobe kao Bog. Postoji pobožnost; postoji sila. Ne postoji osoba, već sila. Bog je beskrajni ocean energije, beskrajni ocean svjesnosti. On se pokazuje u mnogim oblicima. Kao stvoritelj, Bog nije odvojen; on sam je stvaranje. On sam je kreativna stvarnost. On je život.

Biti okružen egom stvara iluziju o različitosti, o odvojenosti od života. To je vaša udaljenost, vaše odvajanje od Boga. A u stvari, nije moguće nikakvo odvajanje niti udaljenost - sama iluzija “ja” je udaljenost. To odvajanje je zbog neznanja. U stvari, neznanje je odvajanje. Kao takvo stvarno odvajanje ne postoji.

Beskrajna, neograničena, kreativna život-sila koja je realizirana sa nestajanjem ega je Bog. Iskustvo koje netko ima poslije smrti “ja”, nakon gašenja ega je istinska vizija Boga. I što tada vidim? Nigdje ne vidim “ja”, nigdje ne vidim “onaj”, “drugi”. Ono što je u valovima oceana je u meni; ono što je u novom proljeću je u meni; ono što je u jesenjem padajućem lišću je u meni. Nigdje nisam odvojen od kozmičkog bića. Ja sam u njemu; ja sam ono. To je istinska vizija Boga. Vidjelac je rekao: “Tattvamasi svetaketu - Ti si to”. Onaj dan kada osjetite i iskusite to ostvarili ste Boga. Sve što je manje od toga ili je različito od toga je mašta.

Što je vizija Boga ako to nije spajanje vlastitoga ja s njim? Što je vizija oceana jednoj kapi kiše? Ona može samo izgubiti svoj identitet i postati sam ocean! Dokle god je ona kišna kapljica ocean se razlikuje od nje, vrlo je daleko od nje, ali kada ona izgubi svoj identitet, svoje biće, stopiti će se sa oceanom. Za istinu, kap je postala ocean.

Da li tražite Boga? Tražite postizanje pobožnosti. Staza te potrage je ista kao staza kišne kapljice u potrazi za oceanom.

Sedmo pitanje:

Ja imam vjeru u Boga no ti kažeš da je vjera štetna. Trebam li odustati od nje?

Ne nalazi li se odgovor na tvoje pitanje u samom pitanju. Kakva je vrijednost vjere koju se može zadržati ili ispustiti prema željama. To je samo slijepi mentalni pojam koji jasno nema nikakve vrijednosti. To je slijepa vjera i što imate manje sljepoće u životu to bolje.

Ja ne tražim da vjerujete, ja tražim da znate. Samo stanje uma koje je netko dosegao pomoću znanja, pomoću realizacije, ima neku vrijednost. To možete nazvati pravo-- vjerovanje ako želite, ali to nije vjerovanje, to je znanje. Nemojte vjerovati u neku nejasnu opće priznatu istinu. Tražite istinu. Nađite ju. Ali nemojte se držati nekog vjerovanja ili koncepta. To je znak slabosti uma. To je letargija; to je nedostatak brige. To je poguban način da se spasite od posla da vidite sebe.

Slijepa vjera je bijeg od sadhane, od napora za samoostvarenjem. Na neki način to

nije ništa manje nego samoubojstvo jer kada jednom napravimo taj propust postajemo nesposobni da se popnemo na vrhunac istine. Te vas staze vode u dva suprotna pravca. Jedan je jarak u koji upadate; drugo je uzvišeni vrhunac do kojeg se treba penjati.

Vjera je laka stvar jer čovjek ne treba učiniti ništa. U tom smislu znanje nije lako. Znanje je potpuna transformacija života. Vjera je vanjska odora: znanje je unutrašnja revolucija. Radije nego da vam dopusti da dođete do vrhunca okajanja prema kojem stremi vaš duh, jednostavna vjera vas može lako baciti natrag u drijemež slijepe vjere. Religija nije vjera ali na nesreću religije jesu. Ono što je religija meni na poklapa se s pojmovima onoga što su svjetske religije. U tome je Karl Marx bio u pravu kada je žigosao religije kao opojna sredstva no bio je u krivu kada je to rekao za pravu religiju!

Vama je rečeno da vjerujete u shastre, da vjerujete u riječi Boga, da vjerujete učiteljima. Ja uopće ne govorim tako. Ja kažem: vjerujte u sebe. Samo poznavanjem svoga ja biti ćete sposobni znati što se govori u shastrama, što je Bog rekao. Za onoga tko ne vjeruje u sebe, uzaludno je da slijedi bilo koju drugu vjeru. Možete li stajati na tuđim nogama. Buddha je rekao: “Budite svoja vlastita svjetiljka. Budite svoje vlastito utočište. Nema boljeg utočišta od utočišta svojeg vlastitog ja.” A ja vam kažem to isto.

Jedne noći određeni sadhu je zaželio zbogom drugom sadhuu koji je bio njegov gost, kada je ovaj posljednji rekao: “Noć je vrlo tamna. Kako da vidim otići?” Domaćin je upalio svjetiljku i dao ju svojem gostu. Ali dok je gost silazio stepenicama domaćin je ugasio svjetiljku. Mjesto je bilo ponovo obavijeno tamom. Tada je domaćin rekao: “Moja svjetiljka ti neće moći osvijetliti put. Zato moraš imati svoju vlastitu svjetiljku.” Gost je razumio sadhuov savjet i to razumijevanje je postalo takva svjetiljka na putu njegovog vlastitog života koja se više nikada nije mogla ponovo ugasiti.

Sadhana nije samo dio života, ona mora prožeti nečiji cijeli život - stajanje, sjedenje, govor, smijanje. Ona mora biti prisutna cijelo vrijeme i samo tada može postati spontana. Religija se ne sastoji od nekog određenog djela, obreda ili molitve. Ona ima način života u kojem sve u životu postaje obred i molitva. To nije ritual, to je način života. U toj religiji, nisu nečija djela religiozna, pojedinac je religiozan. Nikakvo ponašanje nije religiozno, život je religiozan.

Samo slobodna od podložnosti egu, “ja”, može se svjesnost izdignuti iznad pojedinca i postati jedno sa sveukupnim. Kao što zemljani ćup odvaja vodu od oceana, tako glineni lonac ega čuva pojedinca daleko od istine.

Što je taj ego, taj “ja”? Jeste li ga ikada potražili u sebi? On jedino postoji jer ga niste nikada potražili. Kada sam ga ja pokušao naći otkrio sam da ne postoji. U nekom spokojnom trenutku pođite duboko u sebe i pogledajte. Nigdje nećete pronaći “ja”. “Ja” ne postoji. To je samo iluzija koju smo uveli u egzistenciju zbog njezine društvene uloge. Kao što vi imate ime, tako imate i ego. Oboje su korisnosti, vrijedne sa praktične strane, ali nisu stvarne. Ono što je u vama nema niti imena niti ega.

Ne postoji nešto kao ulazak u nirvanu, u mokshu, u oslobođenje, u dušu, u atman. Kako možete ući u mjesto koje niste nikada napustili? I što se tada događa? Kao što sam rekao, ne postoji nešto kao ulaz u nirvanu, ali ono što se događa jest da se svijet u kojem smo bili rastapa kao san i mi se nalazimo u sebi. Kao takvo, ovo iskustvo uopće nije kao ulazak, više je kao nalaženje sebe na krevetu u trenutku naglog prekida putovanja na kojem ste bili u snu. Pošto niste nikuda otišli nema niti povratka; pošto niste ništa izgubili, razgovor o dobivanju nečega je bespredmetan. Vi samo sanjate san; vaše putovanje i potraga su u snu. Ne morate nikuda otići ili nešto naći. Sve što morate učiniti je probuditi se.

Ostvarenje istine je uvijek savršeno, uvijek potpuno. A to iskustvo, to dostignuće nije postupno. To nije evolucija, to je revolucija. Da li se iz sna budi postepeno? Ili postoji san ili ga nema. Nema sredine.

Da, sadhani može trebati puno vremena ali ostvarenje istine događa se u bljesku munje - u trenutku i u potpunosti. Ostvarenje ne treba vremena da se dogodi kao takvo, jer sve što se događa u određenom vremenu je uvijek postupno, progresivno. Sadhana se događa i zauzima jedno vremensko razdoblje, ali ostvarenje ne treba vremena. Ono je

onkraj vremena.

Za ostvarenje istine, sadhana dobrote i odricanja nije dovoljna. To je djelomična sadhana. Za ostvarenje istine bitno je izdignuti se iznad i dobra i zla, ljubavi i mržnje, iznad i samsare i mokshe, svijeta i emancipacije. To stanje, na našem jeziku, zovemo veetaragata, stanje onkraj i vezanosti i nevezanosti. Veetaragata chaitanya, svjesnost bez želja, je stanje gdje ne postoji niti ljubav niti mržnja, niti dobro niti zlo, ali gdje je samo čista chaitanya, čista svjesnost, postojanost u vlastitom ja. Ostvarenje istine događa se samo u tom stanju.

Morate njegovati nezainteresiran i budan um. Morate u sebe uplesti to mentalno stanje kao dah koji je isprepleten kroz sav vaš život i danju i noću. Vi morate biti nezainteresirani i budni u svakoj aktivnosti, vježbajući ne-akciju u akciji kao što je glumac potpuno svjestan da glumi kada igra svoju ulogu. On ne postaje zainteresiran za lik i ne gubi svoju svjesnost u njemu. Iako glumi, on ostaje odmaknut. Vi morate postati takvi i ostati takvi.

Ako je čovjek oprezan dok je uključen u aktivnost za njega nije teško da ostane nezainteresiran. To je prirodna posljedica promatranja. Ja hodam cestom. Ako promatram djelo hodanja, osjećati ću da hodam a u isto vrijeme i da ne hodam. Hodanje se vrši na fizičkom planu ali nema hodanja na stupnju svjesnosti. Vi ćete se osjećati slično dok jedete ili radite druge stvari. Postojati će u vama jedna točka koja će ostati svjedokom. Ona neće biti niti činitelj niti uživatelj. Što dublje postaje iskustvo ovog svjedočenja, to će više nestajati osjećaji sreće i tuge - tada ćete shvatiti da apsolutna i čista svjesnost je atman, vaše vlastito ja.

Što je um? On je i sakupljač i zbirka svega što je percipirano osjetilima. Svatko tko je smatrao um za svoje ja zamijenio je pogreškom slugu za gospodara. I ako želite ostvariti svoje stvarno ja morate se odreći onoga što znate i morate slijediti onoga tko zna. Vaš um je samo ono o čemu znate; vlastito ja je sredstvo putem kojega znate sve.

Svjedok, znalac je vlastito ja. To vlastito ja je različito od rođenja i smrti, različito od maye i mokshe, od iluzije i oslobođenja. To je samo svjedok, svjedok svim stvarima - svjetlu, tami, svijetu, nirvani. Vlastito ja je onkraj svih dvojnosti.

Čim osoba upozna tog svjedoka ona je kao lopoč odvojen od mulja iz kojega je rođen i odvojen od vode u kojoj živi. Takav je čovjek miran i staložen u svim životnim situacijama

-    u zadovoljstvu i u bolu, u časti i poniženju jer je on samo svjedok. Štogod se događa, događa se. Ali to se ne događa njemu, događa se pred njim. On svjedoči. On postaje upravo kao ogledalo. Ogledalo odražava tisuće slika ali na njemu ne ostaje niti trag.

Stari sadhu došao je na obalu rijeke sa mladim pratiocem. Mladi čovjek je pitao: “Kako ćemo prijeći rijeku? “Starac je odgovorio: “Tako da ne smočiš noge”. Mladić ga je čuo i kao bljesak munje nešto mu je postalo jasno i očito. Rijeka je došla i otišla ali tajnovita maksima prodrla je duboko u njegovo srce. Postala je vodeće načelo njegovog života. On je naučio prijeći rijeku tako da mu se noge ne smoče! Vi trebate postati kao taj mladić - kao čovjek koji jede a posti, kao čovjek koji je u sredini gomile a sam je, kao čovjek koji spava a budan je - jer samo takav čovjek doseže oslobođenje u svijetu i nalazi Boga u svakom kamenu.

Netko je rekao da um ne bi trebao sadržavati svijet i da svijet ne bi smio zaokupiti um. To je postavka koju treba slijediti. I ako se prva polovica maksime usavrši, drugi dio automatski slijedi. Prva polovica je uzrok; druga njegova posljedica. Ali oni koji počinju sa drugim djelom čine grešku. Stoga vam samo kažem toliko o maksimi: ne dopustite umu da sadrži svijet. Ono što slijedi to nije maksima, to je posljedica. Ako um ne sadrži svijet, svijet nikada neće zaposjesti um. Ono što nije sadržano u umu ne može ga zaposjesti.

U samadhiju nema objekta koji se može upoznati, stoga se stanje samadhija ne može nazvati znanjem. To sigurno nije znanje u uobičajenom smislu ali istovremeno nije niti neznanje. Tamo ne postoji ništa čime se može znati. To je različito i od znanja i od neznanja. To nije niti znanje niti ne-znanje o nekom objektu jer tamo objekt ne postoji. Postoji samo subjektivnost. Postoji samo onaj koji zna. Ne postoji znanje o nekom objektu, postoji samo čisto znanje svjesnost prazna od sadržaja.

Netko je jednom pitao sadhua: “Što je meditacija? “On je odgovorio: “Biti u onome što je blizu je dhyana, meditacija.”

Što vam je blizu? Osim vašeg ja, nije li sve odvojeno od vas? Vi sami ste blizu vas. Biti u svome ja a ne u susjedstvu je meditacija. Kada niste nigdje i vaš um nije nigdje, čak i tada ste negdje. To negdje je meditacija.

Kada sam ja nigdje ja sam u svojem vlastitom ja. To je ne biti u susjedstvu; to je ne biti odsutan. To je unutarnjost; to je intimnost. Samo bijući tamo možemo se probuditi za istinu. Vi ste izgubili sve bivajući u susjedstvu ali sve se to može povratiti bivajući u svojem ja.

Ja ne tražim da odbacite svijet, ja tražim da promijenite sebe. Ako zaniječete svijet nećete se promijeniti, ali ako se promijenite, svijet će prestati postojati za vas. Istinska religija ne odbacuje svijet, ona je samo-transformirajuća. Nemojte misliti o svijetu već o svojim pogledima u odnosu na svijet. To morate promijeniti. Zbog toga postoji svijet i postoji ropstvo. Jednom kada se vidici promijene, cijelo stvaranje se promijeni. U samsari, u svijetu nema pogreške. Greška je u vama i vašem vidiku.

Yoga je nauka transformacije, samo-promijene. Kroz samo-analizu fizika dolazi do atoma i atomske energije ali yoga dolazi do duha i duhovne energije. Kroz prvo se otkriva tajna skrivena u materiji; kroz drugo, otkriva se svijet skriven u samome ja.

Ali yoga je važnija od nauke jer na svijetu nema ničega važnijeg od sebe. Čovjek nije uravnotežen jer zna mnogo o materiji a ništa o samome sebi. Naučio je kako zaroniti u neizmjerne dubine oceana i kako poletjeti u čudesne visine ali je zaboravio kako se povući u sebe. To je samoubilačko stanje. To je upravo vaš jad. Yoga može ponovo uspostaviti tu ravnotežu i stoga je potrebno učenje yoge.

Samo kroz yogu može se dogoditi rođenje novoga čovjeka - i samo tada se mogu postaviti temelji nove humanosti. Nauka je pobijedila materiju i sada čovjek mora pobijediti sebe. Njegova pobjeda materije je učinila imperativnim da sada upozna i pobijedi sebe. U protivnom, njegovo će vladanje neograničenom snagom materije, atomskom snagom, uzrokovati njegovo vlastito uništenje jer je moć u rukama neukih uvijek kobna.

Ako nauka padne u ruke neukih, kombinacija nauke i neukosti mora biti razorna - ali ako je nauka u rukama onih koji imaju znanje to će dovesti do rođenja neviđene stvaralačke energije koja će promijeniti svijet u raj.

Stoga vam kažem da je budućnost i sudbina čovjeka sada u rukama yoge. Yoga je nauka budućnosti, jer je to nauka čovjeka.