1). Za sretan, uspješan, svet katolički brak potrebno je i nužno isključivo čisto hodanje, bez poljubaca i bilo kakvih tjelsnih nježnosti. To je jedino rješenje i odgovor na sve probleme i muke. Isus je uvijek bio jasan, jednostavan, ali i radikalan, pa tako i u ovome. Rekao nam je da ćemo u svijetu imati muku, ali da se ne bojimo jer je On pobijedio svijet. Pa tko voli, nek' izvoli. Rekao je i ovo: «Tko ima uši neka čuje!»

 2). Nemoguće je hodati bez spolnog odnosa ako se ne izbace sve druge tjelesne nježnosti, jer muškarci ne mogu dijeliti nježnosti od odnosa, a ženama tjelesne nježnosti uzrokuju bludne misli, nerealnu zaljubljenost,  osjećaje koji su daleko od istine i stvarnosti što je razarajuće za oboje.

Priznajem neki uspiju doći do braka uz tjelesne nježnosti, a bez odnosa, no već sam ranije napisala kakve su posljedice toga.

3). Mladima to treba reći i stalno im ponavljati, jer to je jedini način da se ostane čist. Onaj tko uistinu ima volju i želju, uspjet će uz Božju pomoć, jer Bogu je sve moguće i On sve okreće na dobro onima koji Ga ljube, kako je i sam rekao.

4.) Presudno je uvidjeti razlike muškaraca i žena koje, ako ne uvidimo, postaju prokletstvo, a ako uvidimo, blagoslov. Tada ćemo postupati vođeni tim razlikama, a ne svojim prohtjevima i sklonostima, odnosno osluškivat ćemo potrebe i spoznaje onoga s kim smo u vezi, a ne samo suditi po sebi i prema svom shvaćanju uređivati stvari. Jednostavno, naučiti ćemo se živjeti i biti za drugoga da bismo time mi postali mi, odnosno mi bili potpuni.

5.) Čisto hodanje presudno je i zbog duhovnog i duševnog sazrijevanja, jer problem ne predstavlja tjelesno neslaganje (npr. neslaganje u odnosu, kao što neki strahuju),  već su veliki problem naše povezanosti i navezanosti na roditelje, posebno muškarci na majku, te na neke stvari koje u braku predstavljaju nepremostivi problem ako ih se ne sreže i ne ublaži za vrijeme hodanja. A to je moguće postići samo duhovnim i duševnim sazrijevanjem koje je opet moguće samo ako se čisto hoda. Za tjelesno slaganje nema brige ako su duše jedno.

6). Veliki problem koji se opet očituje tek u braku su posljedice za zdravlje i plodnost prouzročene uskim i vulgarnim odijevanjem djevojaka, te predbračnom spolnom aktivnošću. Kod maženja, poljubaca i uzbuđivanja a bez odnosa (koji miješanjem tjelesnih tekućina izjednačuje pH (sperma-lužnata; rodnica-kisela) i time uklanja neravnotežu u bakterijskoj flori i upalne procese) otvara se put infekcijama. Razdjevičenje žene također otvara put infekcijama i jedino redoviti odnosi ih sprečavaju. Pogrešna higijena i previše sapunanja šteti bakterijskoj ravnoteži i nastaju infekcije. Liječenje infekcija nije samo gutanje antibiotika nego dugotrajna borba i s povratnim gljivičnim infekcijama uz redovite kontrole i uzdržavanje od odnosa. Sve jako mučno.

Eto to su recepti za uspješan bračni život. Može ih se ali i ne mora poslušati. No na kraju se ipak  bere ono što se posije. Uglavnom se ljudi ismijavaju i rade budalaštine iz ove gore navedene teorije. Najčešći prigovori su da je to pretjerivanje, fanatizam, ludost, besmisao i neistina, no sa sigurnošću znam da ti ljudi nisu obraćeni, već su tvrdog kamenog srca ili su ulili novo vino u stare mješine smatrajući sebe obraćenicima, a zapravo još uvijek udišu i žive ovaj, a ne Isusov svijet. Pravi obraćenik i pravi kršćanin je onaj koji ne radi kompromise s ovim svijetom pod izlikom, kako smo mi ipak ljudi koji žive u svijetu, a ne anđeli na nebu i kako je Bog milosrdan i sve će oprostiti i okrenuti na dobro. No ipak Bog u Svetom Pismu od nas traži svetost i govori nam da živimo u svijetu, ali da ne budemo dio svijeta. Mi smo tu da svijetlimo svijetu, a ne da se povodimo za njim i uklopimo u njega. Svatko je odgovoran za svoje čine i dobro se moramo zamisliti ukoliko svjesno činimo nešto za što znamo da nije dobro pod izlikom kako je Bog milosrdan i kako će nam sve oprostiti. Budimo oprezni, jer jedno je činiti zlo iz neznanja, a druga stvar je činiti svjesno loše, govoreći kako će Bog to sve opravdati. Sjetimo se da je Bog i savršeno pravedan i da će svakome suditi pravedno po njegovim djelima.

Iza svega gore navedenog stoji svećenik koji se preko trideset godina bavi ovim problemima, koji je mene i mog muža dok smo još hodali ujedno i poučio o navedenome čemu sam ja nadodala primjere i iskustva iz vlastitog života.

Za kraj, odgovor na pitanje: «Kako znati je li ON baš onaj pravi?; odnosno, kako prepoznati pravoga?»

Ukoliko vas druženje s tom osobom i sve ono što ona u sebi nosi potiče i navodi na pozitivnu promjenu i na rad na vašim manama i ranama kojih se dosad niste mogli ili znali riješiti, te ukoliko osjećate da vas samim time što jest, kroz razgovore i druženja polako ali sigurno oblikuje u bolju i kvalitetniju osobu, te i sami postajete zadovoljniji sobom, iako svaka promjena iziskuje veliki rad na sebi i puna truda, a uz tu osobu vam to ipak polazi za rukom, onda je to osoba s kojom biste mogli ugodno i kvalitetno provesti ostatak svog života u sakramentalnom braku.