S.N. Lazarev - Humanizam

Skloni smo da mislimo da je humanizam - pomoć drugoj osobi. Mi joj velikodušno pomažemo novcem i drugim vrijednostima, uvjereni da postupamo humano. Ali, mi pomažemo tijelu, blagostanju, a pri tome dušu možemo oštetiti. Ako dajete čovjeku više novca, nego što on može da zaradi, on neće nikada poželjeti da radi. A potom će vas mrzjeti ako prestanete da mu dajete novac.

Imao sam pacijentkinju koja je došala u Moskvu iz srednje Azije. Počele su joj se dešavati loše stvari, slala je svojoj braći i sestrama prilične sume novca. A onda su počeli problemi, i ona je bila prinuđena da smanji finansijsku pomoć. Sestre su počele da je zovu i prijete: "Ubićemo majku, ako prestaneš da nam pomažeš.".

- Postoji aforizam: "Put u pakao popločan je dobrim namjerama.". Kada pomažemo čovjeku materijalno i duhovno, zaboravljajući na dušu i ljubav, možemo mu nanijeti veliku štetu. Često mi na seminarima postavljaju jedno te isto pitanje ovog sadržaja:

" Kod poznanika je loše išao posao, pomogao sam mu novčano. Dao dobre savjete, izvukao iz provalije njegov biznis. Kao rezultat toga, on me je obmanuo, prisvojio moj novac, lagao i izdao. Zašto su ljudi takvi nitkovi? "

A ja odgovaram, treba poznavati fiziologiju ljudske duše. Bilo kakva pomoć i podrška - je jačanje puta, kojim ide čovjek.

Ako pomažete pohlepnom, on će biti još zavidniji i pohlepniji.
Ako pomažete gordom, on će biti još arogantniji i agresivniji.
Ako pomažete onom ko voli i ko je velikodušan, on će biti još bolji.

 Nameće se jednostavan zaključak: ljudima pohlepnim, zavidnim, agresivnim, surovim ne smije se pomagati. Za spasenje, toga što se zove, duša, život, minimalna pomoć u kritičnoj situaciji može se pružiti. Ali stalna pomoć kod takvih ljudi će izazvati eksploziju nezahvalnosti. Oni će vam se svetiti, i to s pravom, jer ste jačajući njihovo fizičko i duhovno blagostanje, ubijali njihovu dušu. Nemoralni čovjek ne treba da ima novac i znanje.

Dakle, u suštini, značajna pomoć može se dati samo čovjeku vjerniku, dobrobrodušnom i zahvalnom. Tada vas Bog neće kazniti, a taj kome ste pružili pomoć, neće se iskvariti i neće vam se svetiti.

 Takav pojam kao humanizam pojavio u hrišćanskoj civilizaciji, ali njegova suština je tiho isčezla, ostala je samo forma. Naša pomoć bližnjem treba da podstiče čovjeka da otkriva Božansko u sebe. Nakon naše pomoći, on treba da bude velikodušniji, bolji, njegova vjera u Boga treba da se povećava. A ako pomažemo, tako da tim jačamo ljudsko, jačamo kod tog čovjeka zavisnosti od materijalnog i duhovnog aspekta.

( Odlomak iz knijige S.N. Lazareva "Vaspitanje roditelja" knjiga 5.)


Prevod: Beba Mur