Kalendar događanja

Član lifesanus

Upisao:

lifesanus

OBJAVLJENO:

PROČITANO

380

PUTA

OD 14.01.2018.

Polazna točka

Polazna točka
Jednog me dana nazvao izvjesni biskup, kako bi me zamolio da egzorciram određenu osobu. Najprije sam mu rekao neka sam imenuje nekog egzorcista, na što mi je on odvratio da ne može naći nijednog svećenika koji bi želio preuzeti taj zadatak. Taj je problem veoma raširen. Čak ni svećenici ne vjeruju u tu stvar; predloži li im njihov biskup da preuzmu službu egzorcista, tada osjećaju kao da su na njih krenule tisuće đavala i odbijaju taj pri­jedlog.

 

Uvijek iznova ponavljam da se đavla može više raz­bjesniti ispovijedanjem, kada mu se otimaju duše, nego egzorcizmom, pri čemu se njega istjeruje iz tijela. A još se više može đavla razbjesniti propovijedima, jer vjera raste iz riječi Božje. Ima li dakle neki svećenik hrabrosti propovijedati i ispovijedati, tada se uopće ne bi trebao bojati egzorcirati.

Leon Blovje napisao jasne riječi o onim svećenicima koji se ustežu provoditi egzorcizam. Citirat ću ga iz knji­ge Il diavolo, monsinjora Carrada Balduccija (1988. god., str. 233): "Svećenici gotovo nikada ne koriste svoju moć kao egzorcista, jer im manjka vjere i radi sebe se boje da će razljutiti đavla." To je tako. Mnogi se boje neprilika i zaboravljaju da nam đavao ionako čini svako zlo što ga dopusti Bog, jer s njim nema primirja! Zatim autor na­stavlja: "Ako su svećenici izgubili vjeru, da naime više ne vjeruju u svoju sposobnost kao egzorcista, te se njome više ne služe, tada je to strašna nesreća, užasan propust. Posljedica je toga da se navodni histerici -kojima su pre­trpane klinike- nepovratno prepuštaju svojim najgorim neprijateljima."

To su grube riječi, ali one su istinite. To je prva izdaja Kristove zapovijedi. Time se vraćam na te­lefonski razgovor s onim biskupom. Otvoreno sam mu rekao da je obvezan sam preuzeti službu egzorcista ne bude li našao nekog svećenika koji će se prihvatiti tog za­datka. On mi je na to odgovorio naivnom nedužnošću: "Ja? Ja ne bih znao gdje bih trebao početi." Tada sam mu rekao ono što je meni rekao pater Candido kad sam tre­bao započeti tu službu: "Najprije pročitajte objašnjenja Obrednika, a zatim izgovarajte molitve nad onim koji se želi osloboditi đavolskog utjecaja. "

To je polazna točka. Obrednik egzorcizama počinje s 21 pravilom. Egzorcist ih mora sve poštivati. Pritom ne igra ulogu što ta pravila potječu iz 1614. godine; to su veoma mudra uputstva koja bi se još mogla dopuniti, ali koja imaju svoju valjanost jednako kao i do sada. Zatim se egzorcist upozorava da ne smije lakoumno uzeti na­zočnost đavla u dotičnoj osobi. Potom dobiva niz uputstava kako može prepoznati slučaj prave opsjednutosti i kako se mora vladati kao egzorcist.

Ali biskupova je nesigurnost ("ne znam gdje bih tre­bao početi") opravdana. Kao egzorcist se ne smije impro­vizirati. Prenijeti taj zadatak običnom svećeniku bilo bi kao da bi se nekom dalo priručnik o kirurgiji i tada očeki­valo da obavlja operacije. Mnoge stvari, štoviše većina njih, ne uče se iz knjiga već samo praksom. Unatoč tome odlučio sam zabilježiti svoja iskustva, iako znam da mi to neće u potpunosti uspjeti, jer jedna je stvar čitati o neče­mu u knjizi, a nešto posve drugo sam to vidjeti. Ali ba­rem pišem stvari koje se ne mogu naći ni u jednoj drugoj knjizi.

U stvarnosti je polazna točka druga. Kad se netko predstavi ili ga predstave rođaci ili prijatelji, kako bi bio egzorciran, tada se započne s ispitivanjem, da bi se usta­novilo postoje li opravdani motivi za provođenje egzor­cizma po kojima se može postaviti dijagnoza ili takvi motivi ne postoje. Tek se potom počnu promatrati simp­tomi koje navodi sama osoba ili njezini bližnji, da bi se zatim promislilo o mogućim uzrocima.

Počinje se s tjelesnim tegobama. Dva najviše pogo­đena mjesta u slučaju đavolskog utjecaja jesu glava i že­ludac. Osim jakih glavobolja koje ne reagiraju na lijeko­ve, može doći i do slabosti ili gubitka pamćenja, tako da mladi koji nisu u školi imali nikakvih teškoća, odjednom više ne mogu učiti i čak moraju prekinuti svoj studij. Obrednik navodi kao sumnjive znakove slijedeće vanjske pojave: tečno govoriti nepoznate jezike ili ih razumjeti ako ih drugi govore; biti upućen u daleke i skrivene stvari; pokazivati nadljudsku mišićnu snagu. Takve sam znakove, kao što sam već rekao, opažao samo tijekom blagoslova (tako mi nazivamo egzorcizme), nikada prije. Često se spominje neobično i nasilno ponašanje. Tipičan je znak odbijanja svega svetog; dotične osobe prestanu moliti, iako su to prije činile; ti ljudi više ne idu u crkvu, u najboljem slučaju preko volje; oni proklinju i uništava­ju svete slike. Gotovo uvijek dolazi do asocijalnog i agre­sivnog vladanja prema bližnjima ili okolini u kojoj oni žive. Susreću se poremećaji svake vrste.

Prije odlaska egzorcistu bili su gotovo uvijek obavlje­ni svi mogući liječnički pregledi. Odstupanja od toga pra­vila su veoma rijetka. Tako može egzorcist bez teškoća o provedenom liječenju i rezultatima.

Drugo je najviše pogođeno mjesto grlić želuca, od­mah ispod prsne kosti. I tu mogu nastupiti probadajuće boli koje ne reagiraju na liječenje. Tipično je za đavolski utjecaj premještanje znakova bolesti: jednom je njima po­gođen želudac, zatim crijevo, potom bubrezi ili jajnici, dok liječnici ne mogu otkriti uzrok, a ni lijekovi ne po­mažu.

Jedan je od kriterija za utvrđivanje đavolske opsjed­nutosti neučinkovitost lijekova -gdje egzorcizmi veoma dobro djeluju! Egzorcirao sam dječaka po imenu Marko koji je bio opterećen teškom opsjednutošću. Bio je dugo vrijeme liječen u bolnici psihijatrijskim metodama, prije svega mučen elektrošokovima, a da nije pokazao ni naj­manju reakciju. Kad mu je bila propisana kura spavanja, dobivao je tjedan dana sredstva za spavanje koja bi uspavala i slona; ali Marko nije nikada spavao, ni danju ni noću. Umjesto toga hodao je klinikom razrogačenih očiju i poput pijanca. Naposljetku je bio odveden egzor­cistu- i odmah pozitivno reagirao.

I neobična tjelesna snaga može biti znak demonske opsjednutosti. Pomahnitali duševni bolesnik može se obuzdati luđačkom košuljom, ali opsjednut čovjek ne. On sve rastrga, raskida i lance, kao što Evanđelje izvješćuje o opsjednutom iz Gerase. Pater Candido mi je ispričao slučaj mršave i očito slabašne djevojke. Tijekom egzor­cizma jedva su je mogla držati četvorica muškaraca. Ras­trgala je sve lance, pa i široke kožne remene kojima su je pokušali vezati. Jednom je bila debelim užetima prive­zana za željezni krevet, ali je iskrivila šipke i slomila že­ljezo.

Pacijent (ili i drugi ako je pod đavolskim utjecajem cijela obitelj) često čuje neobične zvukove, korake u hod­niku, vrata koja se otvaruju i opet zatvaraju, predmete koji nestaju, a tada se opet pajavljuju na najnevjerojatnijim mjestima, kucanje na zidovima i namještaju. Da bih otkrio uzrok, pitam uvijek od kada postoje smetnje, jesu li povezane s konkretnim događajima, je li opsjed­nuti posjećivao spiritističke seanse, vračare iz karata ili magičare i -u pozitivnom slučaju- kako su protekli ti po­sjeti.

Već se događalo da je po savjetu nekog znanca bio otvoren jastuk ili mardac i tamo nađeni najneobičniji predmeti: konci raznih boja, pramenovi kose, strugotine drva ili željeza, vjenčići ili ispletene vrpce, male lutke, životinjske figurice, sušena krv, kamenje itd. To su sigur­ni znakovi za urok.

Javi li se na temelju ispitivanja sumnja da postoji utjecaj zla duha, počinje se s egzorcizmom.

Sada ću iznijeti nekoliko slučajeva pri kojima sam da­kako promijenio imena i neke pojedinosti po kojima bi se možda mogle prepoznati osobe o kojima se radi. Neka žena imenom Marta došla je nekoliko puta k meni u prat­nji svog supruga, kako bi primila "blagoslove". Dolazila je izdaleka, što ju je stajalo ponešto truda, vremena i nov­ca.

Martu je mnogo godina liječio neurolog, ali bez ika­kva uspjeha. Poslije nekoliko njezinih dolazaka primije­tio sam da mogu nastaviti egzorcizam, iako su nju već egzorcirali drugi, ali bezuspješno. Na početku je pala na pod i činilo se da je bez svijesti. Kad sam nastavio s uvodnim molitvama, ona se uvijek iznova žalila: "Želim pravi egzorcizam, ne takve stvari." Odmah pri prvom eg­zorcizmu koji počinje riječima "Exorcizóte", bila je za­dovoljna i umirila se. Te su joj riječi bile poznate još od prijašnjih egzorcizama. Zatim se žalila na boli u očima, što se zapravo ne događa u opsjednutih. Kad je došla slje­deći put, nije mogla jasno reći da li joj je moj egzorcizam pomogao ili nije. Prije nego što sam je želio definitivno otpustiti, otišao sam s njom - kako bi bio siguran- i patru Candidu koji je na nju položio ruku i odmah rekao kako u nju nije ušao davao, stoga je to slučaj za psihijatra, a ne za egzorcista.

Pierluigi, star 14 godina, bio je za svoju dob visok i debeo. Nije mogao učiti, a učitelji i suučenici su bili očaj­ni, jer se nije ni s kim mogao družiti, a da ne bude nasi­lan. Jedna je od njegovih osobitosti bila sjesti na pod prekriženih nogu (kada je govorio da glumi "Indijanca"). Tada ga nitko nije mogao podići, jer se činio teškim po­put olova. Poput mnogih bezuspješnih liječenja bio je do­veden patru Candidu koji je ustanovio pravu opsjednu­tost. Neobično je bilo i to da nije doduše bio svadljiv, ali su ljudi u njegovoj okolini postajali nervozni, vikali i gu­bili živce. Jednoga je dana tako prekriženih nogu sjedio ispred svoga stana na trećem katu kuće, tako da drugi sta­nari gotovo nisu mogli proći mimo njega. Gurali su ga, ali on se nije micao. Odjednom su se svi stanari okupili na stubištu, vikali na njega i ljutito ga grdili. Netko je po­zvao policiju, dok su Pierluigijevi roditelji pozvali patra Candida koji je stigao gotovo istodobno s policijom i po­kušavao dječaka nagovoriti da uđe u stan. Ali policajci (trojica snažnih muškaraca) su mu rekli: "Nestanite, vele­časni, ovo je nešto za nas". No kada su pokušali pokre­nuti dječaka, nisu ga uspjeli pomaknuti ni milimetar. Za­čuđeni i oznojeni nisu više znali što činiti. Tada im je pater Candido rekao: "Pobrinite se da svi odu u svoje stano­ve". I odmah je postalo posve tiho i mirno. On je zatim nastavio: "Vi ćete sada sići jedan podest niže i tamo sta­jati radi sigurnosti". Policajci su ga poslušali, a pater Candido je tada rekao Pierluigiju: "Bio si odličan! Ništa nisi rekao, a sve si ih držao u šahu. A sada uđi sa mnom u stan". Primio ga je za ruku i dječak je posve mirno i za­dovoljno pustio da ga odvede roditeljima koji su ga čeka­li. Egzorcizmi su Pierluigiju donijeli znatno poboljšanje, iako još ne potpuno oslobođenje od opsjednutosti.

Jedan je od najtežih slučajeva kojih se sjećam slučaj dosta poznata muškarca u ono vrijeme koga je godinama egzorcirao pater Candido. I ja sam odlazio u njegovu ku­ću koju nije mogao napustiti, kako bih ga blagoslivljao. Kad sam obavljao egzorcizam, on nije ništa govorio (imao je nijema demona) i nije pokazivao ni najmanju reakciju. Snažna se reakcija javila tek kad bih otišao. Tako je bilo svaki put. On je već bio prilično star i taman još pravodobno oslobođen da posljednje tjedne svoga života provede u miru.

Jedna je majka bila posve slomljena zbog neobična vladanja svoga sina. On je povremeno počeo bjesnjeti i pritom vikao i psovao kao lud, a zatim, nakon što se umi­rio, nije se više sjećao svoga ponašanja. Mladić nije mo­lio i nikada ne bi dopustio da ga svećenik blagoslivlje. Jednoga dana kad je kao obično išao na posao u svom mehaničarskom radnom odijelu, dala je majka drugo odi­jelo blagosloviti odgovarajućim molitvama obrednika. Kad se on vratio kući, svukao je prljavo odijelo i obukao ono drugo, ništa ne sluteći. Ali već poslije nekoliko se­kundi bjesno je svukao tu odjeću, formalno je strgnuo s tijela i bez riječi opet obukao radno odijelo. Ništa ga nije moglo ponukati da ponovno obuče blagoslovljenu odjeću koju je po svoj prilici mogao razlikovati od svojih osta­lih, ne baš brojnih, odjevnih predmeta koji nisu bili bla­goslovljeni. Ta je činjenica jasno dokazala potrebitost eg­zorcizma u toga mladića.

Dvojica mlade braće željela su da ih blagoslivljam, jer se zdravstveno nisu dobro osjećali, a osim toga su čuli u kući neobične šumove koji su ih povremeno uznemiravali tijekom noći. Ja sam ih egzorcirao protiv tih lakih smetnji i savjetovao im da redovito primaju sakramente, da upotrebljabaju egzorciranu vodu, ulje i sol i da usrdno mole. Naposljetku sam ih pozvao da opet dođu. Ispitiva­nje je pokazalo da su smetnje počele kad su roditelji po­zvali u kuću djeda koji je dotada živio sam. On je bio čovjek koji je neprestano psovao, sve i svakoga grdio i proklinjao. Katkad je dovoljna u kući jedna osoba koja psuje da bi đavolskom nazočnošću naškodila cijeloj obi­telji. Taj je slučaj bio dokaz za to.

Isti zao duh može biti nazočan u više osoba. Tako smo jednom imali slučaj djevojke Pine. Zao duh je dao na znanje da će slijedeće noći otići. Pater Candido je za­molio za pomoć više egzorcista, pa i jednog liječnika, jer je znao da zli duhovi u takvim slučajevima gotovo uvijek lažu. Opsjednutu su djevojku položili na dugi stol, s koga je ona uvijek iznova padala na pod kad se micala, ali či­nilo se da je pri padu drži neka nevidljiva ruka, jer se nikada nije povrijedila. Nakon što su je egzorcisti izmu­čili čitavu večer i pola noći, odlučili su odustati. Slijede­ćeg je jutra pater Candido egzorcirao dječaka od 6-7 go­dina, Zao duh u tom djetetu rugao se patru: "Ove ste noći mnogo radili, ali niste ništa postigli. To je naša zasluga; i ja sam u tome sudjelovao". Kad je pater Candido jednom egzorcirao neku djevojčicu, pitao je zla duha za njegovo ime. Odgovor je bio: "Zabulon". Na kraju egzorcizma poslao je djevojčicu da moli pred tabernakulom. Tada je došla na red druga djevojčica, a pater je i opet pitao zlog duha kako mu je ime. Odgovor je opet glasio: "Zabulon". Pater Candido je zatim rekao: "Jesi li ti isti onaj koji je bio u drugoj djevojčici? Zahtijevam neki znak. Zapovije­dam ti u ime Božje da se vratiš onoj koja je prije bila tu". Dijete je plakalo i urlikalo, a tada je odjednom zašutjelo i umirilo se. Umjesto toga čuli su nazočni kako plače i ur­liče dijete pred tabernakulom. Potom je pater Candido naložio: "Vrati se ovamo!". Tada je nazočna djevojčica opet počela s urlanjem, dok je ona druga opet molila. Takvi događaji jasno dokazuju opsjednutost.

Opsjednutost se dakle dokazuje i posve određenim odgovorima, prije svega ako oni dolaze od djece. Pater Candido je želio nekom jedanaestogodišnjem dječaku po­staviti teška pitanja kad je prepoznao nazočnost đavla u njemu. Pitao ga je: "Na zemlji postoje veliki znanstve­nici, najviše inteligencije, koji poriču postojanje Boga, kao i vaše postojanje. Što kažeš na to?" Dijete je odmah odgovorilo: Što to znači najviša inteligencija? To je naj­veća glupost!" A pater Candido je aludirajući na zle du­hove dodao: "Drugi svjesno poriču Boga čitavom svojom voljom. Tko su oni?" Opsjednuti je dječak ljutito posko­čio: "Pazi! Misli na to da smo mi željeli dobiti natrag svoju slobodu, pa i od njega. Stoga smo mu zauvijek re­kli ne". Tada je egzorcist nastavio: "Objasni mi kada ima smisla osloboditi se Boga kad bez njega nisi ništa. To je kao kad bi se ništica u broju 10 željela odvojiti od jedi­nice. Kakav bi bio učinak toga? Kakva bi bila korist od toga? Zapovijedam ti u ime Boga: Kaži mi što si pozi­tivno postigao? Hajde, govori!" Dječak se tada sav iskri­vio pun mržnje i straha, počeo pljuvati, strašno urlati ­nezamislivo za dijete od jedanaest godina! - i rekao: "Ne ispituj me toliko! Ne ispituj me toliko!"

Mnogi se pitaju može li se biti siguran da tu govori đavao. U opisanom slučaju bez sumnje. A evo još jednog slučaja.

Pater Candido je jednoga dana egzorcirao sedamna­estogodišnju seosku djevojku koja je bila naviknuta go­voriti narječjem i stoga loše poznavala književni jezik. Bila su nazočna još dvojica svećenika koji su neumorno postavljali pitanja kad su opazili nazočnost đavla. Dok je pater Candido nastavio izgovarati latinske formule, izme­đu toga je na grčkom govorio: "Šuti, prestani!" Djevojka ga je odmah upitala: "Zašto mi zapovjedaš da šutim? Re­ci to radije onoj djevojci koja me neprestano ispituje!"

Pater Candido je često preslušavao đavla u osobama svake dobi. Ali on rado izvješćuje o ispitivanjima djece, jer kad ona daju odgovore koji očito ne odgovara njiho­voj dobi, tada je jasno da je u njima đavao. Jednoga je dana pitao trinaestogodišnju djevojčicu: "Dvojica nepri­jatelja koji su se za života nepomirljivo mrzili, ponovno se sretnu u paklu. Kako se oni slažu, jer sada moraju ci­jelu vječnost biti zajedno?" odgovor je glasio: "Kako si ti glup! Tamo dolje živi svaki prignut nad samim sobom i mučen grizodušjem. Ne postoje međusobne veze. Svatko se nalazi u potpunoj samoći, kako bi žalio zbog zla što ga je počinio. Tamo je kao na groblju".

 

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

LISTOPAD...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    ♫♥♥♪♫

    16.10.2019. 13:42h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    Irido, help! izgubio mi se članak o promociji

    16.10.2019. 11:26h
  • Član mkrmarmkrmar

    Laku noć svima

    03.10.2019. 21:53h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    ♥♥♫♥*♪♫♥♥♪♫

    01.10.2019. 11:53h
  • Član bglavacbglavac

    Hvala vanessa. Lp

    01.10.2019. 06:17h
  • Član vanessavanessa

    ♥*♪♫♥♥♥♫♥*♪♫♥♥♥♫

    30.09.2019. 14:09h
  • Član vanessavanessa

    Pozdrav Magicusu...mojim prvim virtualnim prijateljima***

    30.09.2019. 14:02h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Strah od đavla? Odgovor svete Terezije Avilske Prvi "blagoslovi"