Biografija

Rođen sam 19. svibnja 1960. godine u Temišvaru, gradu na zapadu Rumunjske. Još kao dijete puno vremena provodio sam izvan urbanih naselja, u prirodi, gdje sam satima promatrao životinje i biljke. Bio sam istinski opčinjen raznovrsnošću biljaka, insekata i životinja. Od drugog razreda osnovne škole cijele školske praznike provodio sam s jednim prijateljem u brdima daleko od ondašnje civilizacije. 

Moj otac bi nas dvojicu automobilom odvezao 200  kilometara daleko do jednog akumulacijskog jezera, gdje smo tijekom dva mjeseca ostajali potpuno sami u toj veličanstvenoj prirodi. Imali smo jedan šator, hranu i mog psa. Kampirali smo svaki dan na drugom, nepoznatom mjestu. U to vrijeme u meni se razvio osjećaj samoodgovornosti i samostalnosti koji je s godinama jačao. Plivali smo bez ičijeg nadzora u onom akumulacijskom jezeru dubine 90 metara, istraživali pećine sa stotinama šišmiša i provodili noći u šatoru na mjestima gdje su vuk i medvjed domaćini. Kada se sjetim tog vremena, sam sebi sličim na nekog malog Rasputina, budući da je i on pet godina svojega života proveo u prirodi - osamljen. Tek tamo, udaljen, u netaknutoj prirodi, čovjek može osjetiti prave titraje života, da bi, kada se vrati u civilizaciju, mogao kod svojih sugrađana prepoznati disharmoniju i pomoći im da se izliječe. Kada sam bio dijete, u našoj obitelji govorilo se više jezika: rumunjski sa susjedima, mađarski s mojom majkom, njemački s mojim ocem, a sa sestrom engleski (da roditelji ne razumiju naše tajne).

Tada mi je bilo samo po sebi razumljivo pomoći starijima iz naše ulice, otići u kupovinu, nacijepati drva ili pomoći im u vrtu. Nakon osnovne škole išao sam u gimnaziju i uspješno položio maturu. Na prijemnom ispitu u višoj strojarskoj školi odustao sam nakon nekoliko minuta i vratio se svom tadašnjem hobiju – motociklističkim utrkama. Jednom prilikom samoinicijativno sam se ukrcao na avion do mjesta događaja i sudjelovao na rumunjskom prvenstvu u motociklizmu, gdje sam i pobijedio u utrci. Bio je to onaj trenutak u mome životu kada sam spoznao da su praksa i životno iskustvo važniji od bilo koje visoke škole na svijetu. Svako saznanje u životu, koje je čovjek čuo ili pročitao, a da ga nije sam doživio i proživio, zapravo predstavlja saznanje koje nas još više udaljava od istine. Od tada sam se uvijek oslanjao na svoju iskustvenu mudrost i na onaj poseban osjećaj u srcu. Snaga mojih pozitivnih misli i moje pozitivne životne energije zajedno čine snagu koja će me uvijek pratiti u životu. Jedino tako mogu pomoći bližnjima i to ću činiti do kraja svog života.

Kada bih zapisao sve što sam u dosadašnjem životu iskusio, mogao bih napisati još jednu knjigu. Ali, ova knjiga nema za cilj ispričati moju priču, već je cilj da se, kroz moje iskustvo, vaš život ubuduće zdravstveno poboljša. Cijeli život bavim se biljkama i prirodnim liječenjem. Tijekom svih ovih godina, bez ikakve usmjerene motivacije, sakupio sam bogato znanje koje sam primjenjivao na svoj prirodan način života i time pozitivno promijenio stanje svog zdravlja.