O pojmu „priroda“ u Vedama

 

 

Najstariji sakralni corpus, vedski corpus, in continuo živi i danas i u buduće.

On je izuzetan spoj arhajskog i svevremenog, sanathadharmičkog.

Duh Veda živi ali istovremeno istraživači neprestano otkrivaju nove duhovne horizonte u toj svevremenoj duhovnoj baštini ne samo indijskog naroda.

U praiskonsko vrijeme, daleki pretci Arya migrirali su od subarktičkog područja preko srenjoazijskih visova i Zakavkazja do novijih domicila.

Protoarijska duhovna iskustva kasnije su se komplemenirala s protodravidskim, pratantričkim iskustvima. To je postalo temelj kasnijih duhovnih evolucija različitih duhovnih tradicija,. I danas nešto bez čega je nezamisliva duhovnost trećeg tisućljeća.

Suvremeni um, znanstvena percepcija svijeta, diskurzivni um pojmovnog mišljenja izgrađivan na temeljima zapadnoantičke i kršćanske duhovnosti i kulture, ponekad teško akceptira i razumijeva ono iskonsko u mitskopoetskom „mišljenju“ drevnih Arya. Potrebna je posebna hermeneutika.

Tako s našim popjmovima. Tako s pojmom „priroda“ npr.

Nemamo ekvivalenta u starom jeziku Arya. Ali postoje nešto kao kozmička dualnost dva „principa“ – Purusha („Božanaka Osoba“) i prakriti.

U pojedinim tradicijama, kasnijim, to se teomorfizira pa imamo „dualnost“ npr. Shiva-Shakti etc.

Kozmičko bivstvovanje je sakralno bivstvovanje.

Kozmička zakonomjernost vlada svim dimenzijama, svjetovima, vremenima, bićima.

Božanski Duh pokreće i „kreira“ svijetove, drži ih i razara. Ali On to čini kroz „materiju“   (materia prima u zapadnjačkoj metafizici je slutnja toga).

Nije to „materija“ u današnjem znanstvenom razumijevanju, ona je mnogo bliža onom „meta ta phisica“ starogrčkih filozofema, ontologista.

Prakriti u samkhya filozofiji dobiva posebnu artikulaciju. Nje još nije bilo u vedskim vremenima.

Posebna kozmogonija stvorila je i henoteistički pantheon bogova koji su svi imali neke posebne značajke „materijalnosti“. Po tome su bili „slični“ starogrčkim ili bogovima drugih religijskih tradicija.

Nad svim je vladala Kozmička Zakonomjernost „rta“ kojoj su bogovi bili podložni kao i svi svijetovi i sva bića.

„Priroda“ je značila neoformljwenu moć ili vis creans kozmosa, nešto kao natura naturans kasnije zapadnjačke metafizike.

„Priroda“ je bila druga riječ za „maju“, Božansku Moć koja kasnije dobiva mnoga raznovrsna značenja u kontekstu evolucije duhovnosti Arya.

Ti „plemeniti“ imali su vrlo raznovrsne i bogate rituale kojima su „komunicirali“ s dimenzijom bogova i kozmičkih sila.

Bili su tako vrlo „materijalistički“ i „pragmatični“ u vršenju vjerskog života.

Bila je takva i njihova soteriologija i taj savršeni ritualizam i težnja usklađivanja makro- i mikrokozmičkog, posebna je značajka duhovnog mentaliteta i suvremenog žitelja Bharate.

In nuce, neprestano je „vraćanje“ Vedama. To čini ponajviše avatar našeg vremena, Sathya Sai Baba. Sva brahmanička tradicija temelji se na uvažavanju dubokog sklada duhovnosti i „materijalnosti“.  Duhovnost ne znači puku negaciju ili obezvređenje „materijalnog i „prirodnog“ već njegovu transformaciju.

Tri temeljne kozmičke sile – sattvička, rajastička i tamastička – vladaju gunama svekolikog bivstvovanja. To je ono „duhovno“ i „materijalno“ istodobno, jedno ne ide bez drugoga.

Čovjek teži onom sattvičkom, rast svijesti etc. – ali se ono „materijalno („priroda“) time ne dezavuira. U odnosu na ono duhovno, to je niža razina koja i dalje postoji i bazična je kozmosu i svijetu, životu svakog bića.

„Priroda“ je nešto što prožima i traje u nižim dimenzijama, što nosi „dah bića“, ona je šaktička moć djelovanja i oblikovanja svega što postoji. I „priroda“ jest ono božansko, ali neosvješteno u tami kozmičke sveprisutnosti.

O „prirodi“ se ne govori eksplicitno u duhovnim tradicijama poznije u Arya, ali bitno je znati –

Radi se o vibraciji kozmičkih sila, energija, pulsaciji Organizma tj. Cijelog Univerzuma.

Suvremena znanost na tragu je te primordijalne pankozmičke „slike“ Prirode koju su „osjetili“ drevni rišiji u praskozorje civilizacije Arya  još u prapostojbini u subarktilčkom pojasu.

Znanost i duhovnost zajedno će „tragati“ za nepoznanicom kozmičkog pratemelja „prirode“ i „materije“. Jedan od „putokaza“ je i pravedska „božanska znanost“.

 

Dr. Sc. Jadran Zalokar

 

U Rijeci, mjeseca veljače, 2007. godine