O DAVANJU

 

 

 

               TADA  reče bogataš: Govori nam o Davanju.

 

               A on odvrati:

               Dajete samo mrvičak ako dajete od bogatstva svoga.

 

               Kad od sebe dajete, istinski dajete.

               Jer što je vaše bogatstvo nego stvari koje čuvate i pazite iz straha da vam sutra ne zatrebaju?

 

               A sutra, što će sutra donijeti preopreznome psu koji zakopava kosti u neutrtu pijesku dok hodočasnike prati do svetoga grada?

 

               I što je strah od nužde nego nužda sama?

               Nije li žeđ, koje se strašite dok vam se izvor prelijeva, neutaživa?

 

               Ima ih koji daju mrvičak od mnogoga što imaju – i daju to da bi ih drugi prepoznali, i njihova skrivena želja obezvređuje njihove darove.

 

               A ima ih koji imaju malo i sve daju.

               To su vjernici života i darežljivosti života, i njihova škrinja nikad nije prazna.

 

               Ima ih koji daju s radošću, i ta je radost njima nagrada.

 

               Ima ih koji daju s boli, i ta je bol njihovo krštenje.

 

               Ima ih koji daju ne upoznavši boli davanja, niti traže radosti, niti daju opominjući se vrline;

 

               Oni daju kao što u dolini mrča širi miomiris u prostor.

 

               Rukama takvih govori Bog, i na njihove se oči smiješi na zemlju.

 

               Dobro je dati kad tko moli, ali je bolje dati nezamoljen, razumijevanjem;

 

               I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

  

               A ima li išta što ćete zadržati?

               Sve što imate jednog će se dana razdati;

               Stoga, dajite sada, da doba davanja pripadne vama, a ne vašim baštinicima.

               .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .

 

               Često kažete: "Dao bih, ali samo potrebitima."

               Ali, voćke u vašem voćnjaku ne kažu tako, ni stada na vašem pašnjaku.

 

               Daju da bi mogli živjeti, jer zadržavati znači propadati.

 

               Zacijelo, tko je vrijedan da primi svoje dane i noći, vrijedan je svega što vi imate.

 

               I onaj koji je zaslužio da pije iz oceana života zaslužuje da napuni čašu i iz vašega potočića.

 

               I koja zasluga može biti veća od one što leži u hrabrosti i povjerenju, dapače u milosrđu, primanja?

 

               I tko ste vi da bi ljudi morali razderati svoje grudi i razgolititi svoj ponos da biste vi mogli vidjeti njihovu vrijednost ogoljelu i njihov ponos postiđen?

 

               Prvo gledajte da sami zaslužite da budete davaoci, i oruđe davanja.

 

               Jer, odista, život daje životu – dok ste vi, koji se smatrate davaocima, samo svjedoci.

               .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .

 

               I vi primaoci – a svi ste vi primaoci – ne prihvaćajte nikakva tereta zahvalnosti, da ne biste podjarmili sebe i onoga tko daje.

 

               Radije se dignite zajedno s davaocem na njegovim darovima kao na krilima;

 

               Jer, previše se sjećati svojega duga jest sumnjati u plemenitost onoga koji ima prostodušnu zemlju za majku, i Boga za oca.

 

Ulomak iz knjige PROROK Halila Džubrana