Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član KARIZMATIK

Upisao:

KARIZMATIK

OBJAVLJENO:

PROČITANO

893

PUTA

OD 14.01.2018.

MISTIČNA ZNANOST Terezije Avilske

MISTIČNA ZNANOST Terezije Avilske
Ona je legenda kršćanskog mistika, a njena knjiga „UNUTARNJI DVORAC“ važi kao klasično djelo o kršćanskom putu posvećenja.

6.

MISTIČNA
ZNANOST
Terezije Avilske

K R Š Ć A N S K I

PUT
POSVEĆENJA

MISTIČNA ZNANOST
TEREZIJE AVILSKE

Terezija Avilska ( Španjolska 1515 – 1582) proglašena je sveticom godine 1628 i jedina je žena, koja je godine 1970. proglašena crkvenom učiteljicom. Zajedno sa Ivanom od Križa reformirala je karmelićanski red i osnovala je 14 samostana bosonogih karmelićanki. Ona je legenda kršćanskog mistika, a njena knjiga „UNUTARNJI DVORAC“ važi kao klasično djelo o kršćanskom putu posvećenja. U knjizi Terezija opisuje ljudsku dušu kao dvorac sa mnogo odaja. Duša prolazi kroz mnoge labirinte, čisti se i dolazi do središta dvorca, gdje se sjedinjuje s Bogom – i ostvaruje duhovno vjenčanje.

Crkva i teolozi često spominju i citiraju Tereziju, veliča se njeno ime i pale se svijeće na njenom grobu. Ali među svim njenim životopiscima i teolozima nisam našao dublje i svestranije tumačenje i shvaćanje njenog spomenutog djela. Mnogi su pisali i tvrdili, da je Terezija u mistici ono, što je Toma Akvinski u Dogmatici, ali ne poznam autora, unutar crkve, koji je kršćanske tražitelje puta posvećenja svestranije uputio u primjenu Terezijinih spoznaja, kako bi iskusili Boga i duhovni svijet onako kako je to iskusila ona. Trebalo je čekati sve do našeg vremena kad se je pojavila mističarka Caroline Mass sa svojom knjigom „DVORAC DUŠE.“  (Ona je također autor svjetskih bestselera: „Anatomija duha“ i „Sveti ugovori“). Ova je knjiga remek djelo i udžbenik o Terezijinom putu posvećenja i Terezijinoj mističnoj znanosti. Iz ove knjige od 35o stranica želim ovdje predstaviti  one stožerne misli, koje važe kao ključ za razumijevanje Terezijinog djela.

1.  Ljudi su skloni svuda opažati Boga, primjećuje Caroline Myss: u prirodi, pri zalazu sunca, pri čudu rađanja djeteta… Međutim malo su otvoreni za opažanje Boga u sebi. Plašimo se prisnosti s Bogom , jer nakon susreta s Njim moramo živjeti drugačije i svjesnije.

2. Mistici su ljudi, kaže Caroline, koje je Bog pozvao imenom. Time hoće upozoriti na ono Kristovo učenje: „Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas“, „Nitko ne dolazi k Ocu, ako ga Otac nije izabrao.“

Crkve ne mogu širokoj masi nuditi put posvećenja, nego im propovijedaju  put VJEROVANJA.Oni jedino činom vjerovanja njeguju svoj odnos prema Bogu. No široke mase vjernika nemaju još u svom biću preduvjete da bi mogli slijediti put posvećenja. Isus je ozbiljno upozorio svoje učenike „da ne bacaju biserje pred svinje!“ Što bi imalo smisla graditi operno kazalište u Gundincima ili u Solakovoj kuli i nuditi tamošnjim stanovnicima Mozarta  i  Šuberta ?  Oni još nisu na tom stupnju svijesti. Isto tako za put ozbiljnog posvećenja treba imati stečene uvjete u vlastitoj duši. Te preduvjete duša obično donosi, kao potencijal, samim rođenjem na svom egzistencijalnom kontu. Samostani su izvorno bili zamišljeni kao energetska polja, gdje će biti omogućeno slijediti put posvećenja. No ti su prostori brzo bili inficirani elementima svijeta i danas nisu uopće prostor, koji garantira svetačko školovanje. Sami kandidati, koji dolaze u samostane, nisu ličnosti, koje imaju preduvjete za ozbiljni put posvećenja.

Kao što dječak i djevojka u 13 ili 14 godini postaju svjesni svoje muškosti i ženskosti, doživljavajući proces puberteta, tako isto duša, nakon dugog kozmičkog putovanja, u jednom životu postaje svjesna svog božanstva tj. božanskog potencijala i proživljava proces duhovnog puberteta. Ovaj proces oživljava u duši svijest o njenoj pravoj kozmičkoj odrednici – sjedinjenu s Bogom, koji je njen praizvor. Jedan od znakova ovog duhovnog buđenja jesu pitanja koje si čovjek postavlja: Odakle dolazim ? Zašto sam se rodio? Što je svrha mog života ?  Tim se pitanjima, kaže Caroline Myss, doziva Bog. Čovjek Ga poziva u svoj život, kako bi ga promijenio i otkrio svrhu njegove duše.

Poznajem razdoblje u svojem životu, kad sam stalno postavljao Bogu pitanje: Zašto je Bog dopustio, da oluja sruši kuću siromašnom prosjaku?  Kad sam prvi put pročitao takvu vijest moja je duša krvarila  suosjećajem i moje su misli tako intenzivno kružile samo oko tog pitanja, da nisam nalazio mira. Ja sam u tom razdoblju tako duboko suosjećao s mojim đacima, koji su gledali T.V. vijesti i došli na vjeronauk plačući i postavljajući pitanje: Gospodine vjeroučitelju, gdje je bio dragi Bog, kad je gorio Vukovar i kad se zbivao pokolj u Srebrenici ?  Tek sam kasnije u  duhovnoj školi, koju sam pohađao, shvatio i dobio odgovor, da su sva ta pitanja samo signal duševnog buđenja i jednog transcedentalnog procesa, koji će me voditi dalje.

3. U spomenutoj knjizi Caroline Myss ustanovljuje, kako većina ljudi živi pod vodstvom svog nižeg EGA, koji nas usmjerava samo na ovaj svijet i zaokuplja tjelesnim preživljavanjem. Na ovom stupnju ljudi su vođeni pitanjima: „Što je moje“?, „Koliko mogu imati?“, „Kako da se osjećam sigurnim u životu?“  No, kad se duša probudi, kaže ona, tad ustanovljujemo : „To ne može biti sve, mora postojati nešto što je više od toga.“  Glas duše vuče na raskrižje i potiče tražiti druge putove i druge vrednote! To je, kaže Caroline, „ poigravanje s moćnim mističnim oruđem s kojim rušimo najsloženiju kuću lažnog života. Vodi vas da odbacite ono što je nepotrebno. Ta pitanja vode u Dvorac duše.“ Ovdje Caroline upućuje na saznanje i iskustvo svetog Pavla i citira poslanicu Rimljanima 12,2: „Nemojte se prilagođavati ovom svijetu ! Naprotiv, preobucite se obnovom svog uma, da možete shvatiti, što je volja Božja; što je dobro, ugodno i savršeno !“

Caroline  navodi daljnje znakove da vas Bog zove: „Duša vam je nezadovoljna, gladna svrhe. Duša osjeća neobjašnjivu privlačnost, da je Bog doziva imenom. Mentalne molitve i vikend duhovne obnove i masaže ne će biti dovoljan sadržaj vašeg duhovnog života. Vaša će vas duša neprestano voditi sve dublje u vaš unutarnji svijet. Taj proces ne možete zaustaviti kao što ne možete zaustaviti starenje. Duša će vas voditi u vaš Dvorac, koji je metafora vaše božanske prirode.“

Ovaj Dvorac, prema Tereziji Avilskoj, ima 7 palača. Prema njoj „neke su palače iznad, druge ispod, a neke s obje strane. Usred svih njih nalazi se glavna palača – u kojoj živi Bog.“  Tabernakul u katoličkim crkvama, pred kojim gori vječno svjetlo, simbolizira ovo duhovno znanje o čovjeku u kojem živi Bog. Na to je mislio Isus, kad je govorio o „unutarnjem kraljevstvu, koje se nalazi isključivo u čovjekovoj nutrini.“ Tu je istinu ovako izrazio veliki mistik i duhovni učitelj našeg vremena Ajvanhov: „ Ideal je ljudskog postojanja prepoznavanje božanske čovjekove prirode. Kad čovjek spozna svoje pravo JASTVO tad počinje voditi duhovni život. Duša je neodvojiva od Boga kao što je zraka neodvojiva od sunca.“

Caroline kaže, da se svi duhovni učitelji od Bude do Terezije Avilske slažu u tome, da su naše navezanosti okovi naše duše i uzrok boli. Stoga čovjek u niže 3 palače obavlja ozbiljan posao oslobađanja duše. Ovdje otkrivamo svoje „gmazove“, kako kaže Terezija. Njih treba istjerati, jer oni opsjedaju um i muče srce. Tek kad otkrijemo sve gmazove moramo naučiti čekati Boga.

Rad u nižim trima palačama znatno se razlikuje od rada i načina u  4 više palače. Tek u 4. palači čeka nas Bog i vodi do Uzašašća.

4. „Mnogi provedu cijeli život na mostu, koji vodi prema njihovim dušama, znajući da ih Božanstvo zove i osjećajući žudnju za Bogom. Pa ipak ne uspijevaju prijeći most prema duši, jer se plaše, što bi se moglo dogoditi s njihovim navezanostima. Oni se pitaju: Što, ako Bog želi moj novac ? Što, ako mi Bog oduzme kuću?  Vaše su navezanosti opkop oko vašega Dvorca, koje vam onemogućuju ulazak u Dvorac. Smatrate da vas vezanosti drže na zemlji. Pitate se tko biste bili bez njih. Vezanosti za vašu svjetovnu imovinu te za traume i patnje vaše prošlosti nedvojbeno su najveće prepreke duhovnom životu. To je mislio Isus kad je rekao da će bogataš lakše proći kroz ušicu igle…. Duša je stvorena za Boga i na svom putu prema Bogu mora se suočiti s otrovnim stvorenjima i gmazovima ovog svijeta: mržnja, ljubomora, zavist,osvetoljubivost, oholost i taština.“

Prije ulaska u 4. palaču, kaže Caroline, istjerat ćemo većinu gmazova iz svoje duše, zahvaljujući zahtjevima putovanja.

5.  Interpretirajući upute Terezije Avilske Caroline nas u svojoj knjizi najprije uvodi u  PRVU PALAČU   koja ima DEVET ODAJA. Odmah na početku naglašava, da na ovom putu nema prečice. Ono što je neophodno i nezaobilazno potrebno to je  M O L I T V A i svijest da je život dar i šansa, koja vodi do mističnog vjenčanja s Bogom. Terezija , kaže Caroline razlikuje razne metode molitve. Prvo je molitva   p o n a v l j a n j a naučenih tekstova kao što je krunica ili Litanije, koje važe kao kršćanske mantre. No ta je molitva samo za početnike. Naučene riječi nisu zapravo molitva. Dok ponavljamo riječi ne možemo slušati i primati. Caroline citira mistika našeg vremena Ram-a Dass-a, koji kaže:“ Što smo tiši, to više čujemo.“ Citira također i Konfucija koji je rekao: „Tišina je kisik duše.“ Molitve ponavljanja također su korisne i blagoslovljene, ali one ne prizivaju božansko vodstvo kao kontemplacija. Drugi, viši stupanj molitve je MOLITVA SABRANJA. Sabirući duh odvajamo se od svih vanjskih utjecaja. Ovo mora biti praksa u prve tri palače u kojima je zadatak „upoznati samog sebe, prekoračiti EGO i otkriti vlastitu dušu.“  Preporuča se započeti sa molitvom ponavljanja, a zatim utihnuti i osluškivati, kao da uspostavljamo dijalog. Istražujemo sebe  i razmišljamo o svojim postupcima, mislima i osjećajima. „ Otkrit ćete bol, stid i druge emocije. To trebamo iskopavati, bez osjećaja krivnje, sve dok ne ugledamo zlato ili dragulj.“

6. Istražujući samog sebe najvažnije je svladati oholost i postati ponizan. Nitko mi nije tako duboko i uvjerljivo objasnio pojam i značenje PONIZNOSTI kao Caroline interpretirajući Tereziju Avilsku. „Poniznost nije poniženost. Poniznost razoružava natjecateljski glas, koji šapće: „Nema dovoljno. Što je s tobom? Ti moraš biti prvi ! Potrebno ti je više ! Ti zaslužuješ mnogo više pozornosti, nego drugi. Poniznost znači, da nemate potrebu uskraćivati drugima poštovanje, pozornost, zasluge ili moć zato, što vi trebate više od njih. Poniznost vam daje snagu za napuštanjem potrebe za pohvalom i moći te za izbjegavanjem zamki žudnje za odobravanjem. Oholost je najgori otrov i sila suprotna poniznosti. Možete imati milijune dolara, posjedovati pet kuća, zapošljavati dvije stotine ljudi i misliti, da ste slobodni, jer ste šef, ali vi ste vjerojatno marioneta svoga ponosa, koji vas obvezuje imati sve to kako biste osjećali, da imate moć i identitet.“ U prvoj palači dužnost nam je otkriti, priznati i neutralizirati oholost i ponos i postati ponizan. „Bez poniznosti niste uravnoteženi. Najmanji pokret može zaljuljati vaš čamac i uznemiriti vas. Netko vas ne pozdravi na primjeren način; niste prvi na redu; ne sjedite u prvom redu; u restoranu vas nisu poslužili dovoljno brzo; niste pozvani na neku zabavu… Netko vam prigovori i vi ste slomljeni tjednima, mjesecima i možda godinama. Vaš ponos onemogućuje pomirenje i praštanje. Vaše je stalno pitanje: Što će oni reći ?!  Ponizna će osoba preživjeti sve te incidente ne ostavivši traga..

Kad vas Bog pozove poniznost je sposobnost, da kažete „DA!“ umjesto: „ A što će drugi misliti, ako to učinim ?!“  Strah od poniženja nedvojbeno je najutjecajniji glas u našoj psihi. To je osnovna istina ljudske prirode ! Svi se izgovori na posljetku svode na strah od poniženja!  U svojim odlukama ljudi traže jamstvo, da  ne smiju doživjeti neuspjeh. Učinit će samo ono što će izazvati divljenje. Jamstva da će pobijediti i prije nego su započeli. Umjesto da se suoče sa strašnim demonima ili  g m a z o v i m a   u sebi, većina ljudi izmišlja priče i uvjeravaju sami sebe, da su zbunjeni ili da sada još nije vrijeme, da se odluče. Ali pravo vrijeme ne će doći dokle god strahuju od poniženja.“

Prva mistična istina glasi: „ Bog dodjeljuje nečuvene, nemilosrdne zadatke onima, koje pozove“

A druga mistična istina glasi: „Da biste izdržali svoje zadatke morate biti ponizni. Poniznost je temelj mističnog sjedinjenja s Bogom. U prvoj palači morate imati na umu tu istinu.“

Pođite kroz devet odaja prve palače upozorava Terezija s ciljem: „povezati se sa vlastitom dušom i upoznati samog sebe i svoj odnos prema svakom dijelu vlastitog života. Vaš je dvorac vaše mjesto istine. Srest ćete   g m a z o v e    za koje ni ne znate, da žive u vama. Otkriti ćete da u svojoj duši imate tamnicu u kojoj držite zarobljenike – ljude kojima ne želite oprostiti i koje želite kazniti. Kad proniknete duboko u svoje unutarnje jastvo, kad prekoračite buku uma tad ćete osloboditi svoju dušu od iluzija koje su vas cijelog života držale u okovima. Neustrašivo je blaženstvo živjeti bez straha od poniženja i od tuđih mišljenja. Stoga krenite na putovanje u vašu dušu.“

U  prvoj odaji  PRVE PALAČE  Terezija preporuča istražiti strahove vezane uz poniženja i njihov utjecaj na naše ponašanje. „Razgovarajte sa svojom dušom i tražite primjere kako je strah od poniženja utjecao na vas. Kako je danas vaše stanje?  Ne pitajte um, njegovo mjesto nije u dvorcu. Pitajte dušu ! Zahvalite duši za uvide koje ste stekli u ovoj odaji.

U drugoj odaji zadatak je preko duše doznati i prisjetiti se načina na koji ste poniženi. Svatko je bio ponižen i to je za svakog neugodno iskustvo. Poniženja oblikuju naš život kao što ga oblikuje naš DNK.

„Pitajte dušu koliko je dubok ožiljak vašeg iskustva ? Ono s čime ste se suočili, što ste spoznali i priznali to ste razriješili. Oslobodite se toga. Mirujte nekoliko trenutaka i osjetite prazninu nakon oslobođenja skrivenog tereta – unutarnjih gmazova.“

U trećoj odaji  provjeravate i ispitujete kako ste ponizili druge. „Vi i vaša duša bude sjećanja na postupke kojima ste otvoreno ili potajno naudili i ponizili druge. Morate priznati razloge svojeg ponašanja. Budite iskreni u dijalogu s dušom.“

U četvrtoj odaji tražite 10 pozitivnih i 10 negativnih asocijacija na poniznost. Dozovite u sjećanje imena osoba.

U petoj odaji postavite si pitanje: „ Što bi me danas ponizilo?  Zamislite si da vaša duša sjedi nasuprot vas i razmislite o privatnim i javnim situacijama, koje bi mogle biti ponižavajuće: Imate li tajnu koju nitko nikada ne smije doznati?  Ne mislite samo na postupke, nego na misli koje se ne biste usudili priznati zbog straha od poniženja. Jeste li načinili nešto, što ne želite priznati, nešto čime biste se mogli osramotiti ? Biste li se osjećali poniženo kad ne biste mogli voziti auto, koje vozite ? Kad ne biste mogli putovati prvim razredom, uživati stanovite povlastice, koje uživate ? Kad biste morali primiti zapovjedi određenih ljudi ? Zašto ? S tim primjerima nastavite istraživati svoj život i ranjivost vezana uz to pitanje.

Nadalje, strahujete li, da će vas Bog poniziti, ako mu predate i povjerite svoj život ?“

Sve što spoznate to priznajte i predajte Bogu, da spali na svom  „bijelom plamenu.“

U  šestoj odaji  Terezija preporuča ustanoviti „postupke samoizdaje.“  U kojim situacijama i dalje izdajete samoga sebe ?

U sedmoj odaji trebamo si još jednom postaviti pitanje: „Zašto je teško biti ponizan ?  S prijateljem prolazite pokraj prosjaka. Hoćete li stati i darovati prosjaku ?“

U osmoj odaji  „ uvažavajte smjernice, koje primate. Bolesti, depresije, poremećaji spavanja – sve su to smjernice, koje vam govore da nešto nije u redu. Sjednite nasuprot svoje duše i otvorite se njezinom glasu. Možda se bojite odgovora, da ne budete poniženi ?!

 U devetoj odaji PRVE PALAČE  potrebno je razvijati izdržljivost duše. Dopustite duši da se isprazni i radite ozbiljno na svom čišćenju. U ovu školu posvećenja i čišćenja prijavljuju roditelji svoje dijete kad ga donose na KRŠTENJE. Voda je izvor života, sredstvo tjelesnog čišćenja i simbol duševnog pranja.

( Dok sam kao student teologije i svećenički kandidat živio u sjemeništu uz studij raznih teoloških predmeta postojao je i predmet koji se zvao ASCETIKA (= Askeza). Ovaj predmet je trebao prenositi znanost posvećenja, moralnog i duhovnog usavršavanja. No tome se predmetu nije davalo pravo značenje. Sa mog današnjeg stanovišta to bi trebao biti temelj i glavni predmet teoloških studija. Taj se predmet tretirao isto onako sporedno kao što đaci danas shvaćaju sporedno crtanje i sport u školama u odnosu na ostale predmete. Samo znanje, koje nam je ovaj predmet davao,  bilo je površno i neznatno. Duhovne vođe i učitelji ovog predmeta trebaju biti askete, koji su  osobnim duhovnim razvojem sposobni prenositi onu energiju milosti, koja je sposobna mijenjati, usavršavati i posvećivati kandidate. Svećenički se  kao i redovnički kandidati šalju u  arenu života , a da nisu stekli ni početni stupanj prosvjetljenja i posvećenja. Kad su me u Njemačkoj, u četrdesetim godinama -podne života, snage duše vukle na  duhovno školovanje i put prosvjetljenja i ozbiljnog posvećenja, tad sam na čudesni način vođen od jedne do druge adrese, od jednog do drugog  kvalificiranog duhovnog učitelja. Na prvom stupnju školovanja trebalo je pristupiti  na put SAMOSPOZNAJE, na put ozbiljnog istraživanja samog sebe- upoznavanju i istjerivanju gmazova, kako bi rekla Terezija Avilska. Trebalo je ustanoviti i priznati dali i u kojoj mjeri, na prijestolju moje ličnosti,  stoluje moj  ljudski EGO. Zahvaljujući metodama ovog školovanja i kvalificiranim duhovnim učiteljima počeo sam, kao u filmu, gledati svoj život od mladosti i ustanovljavati, kako sam živio u velikom mraku i iluzijama o samom sebi. Već u osnovnoj školi, kako sam bio ponosan i sretan, kad bi učitelj postavio pitanje i nitko u razredu ne diže ruku za odgovor, a samo ja dignem dva prsta i dadnem ispravan odgovor. Kako sam čeznuo za takvim momentima. Tako je bilo i kasnije. Kao student uvijek sam čeznuo da mi je tako odgovarati, da moj profesor bude fasciniran, da mi se divi, da me pohvali… Time sam se hranio. Bilo je više onih, koji su bili mnogo sposobniji od mene, nisam im bio zavidan, ali sam ih uvijek smatrao svojim uzorima i želio biti kao i oni.  I kasnije , kao svećenik, jako sam volio i vrednovao govorništvo. Ali u filmu svog života gledam se i ustanovljavam  kako mi je prijalo, kad mi nakon nedjeljne Mise kažu: „Danas ste lijepo propovijedali !“ Uvijek sam zapravo skriveno i potajno čeznuo da mi se dive i da me obožavaju.  Na putu ovog duhovnog školovanja postalo mi je jasno, kako sam zapravo uvijek polirao svoj EGO. Iako sam sve to uspješno skrivao, ali sam zapravo dijelio ljude na lijepe i ružne, jadne i značajne, pametne i glupe !  Kad sam pronašao prave kriterije vrednovanja i primijenio ih na moj život ustanovio sam da je i  moj altruizam, humanost i velikodušnost, koju sam pokazivao i posjedovao, ipak  krila sjenu i čežnju da mi se dive, da mi kažu: Gle, kako je dobar!  Na godišnjim seminarima vjeroučitelja rado sam postavljao pitanja i diskutirao. Prije postavljanja pitanja nastojao sam pitanje što ljepše, tiho u sebi, formulirati samo da se predstavim što bolje i uspješnije: da mi se dive!  Ali u duhovnoj školi,  mističarke našeg vremena  Gabrijele, moji suučenici bile su daleko prosvijetljene duše, koje su me snagom svoje intuicije pročitale. Jedan mi je duhovni brat jednom šapnuo i rekao: „ Mato, vi uvijek želite fascinirati!“ Doživio sam to kao objavu s neba, jer dotični je bio jedna  duša, koja je davala dojam, da je inkarnacija anđela. Tad sam shvatio, kako je teško skinuti s prijestolja naš EGO. On je onaj demon i gmaz u nama, koji se ne daje pobijediti. U mojoj velikodušnoj sklonosti da u familiji, među prijateljima i rođacima uvijek donosim, dajem  i posuđujem , nije li  u dubini  skrivena  težnja, da budem priznat, poznat, voljen, obožavan i nikad zaboravljen ?  Ustanovio sam i priznao, da još uvijek ne gradim svetački oltar, nego spomenik svoje slave ! Sve je to trebalo otkriti, spoznati, priznati i spaliti. Između ostalog u  mističnim školama prakticirali smo  popisivati sve spoznate zmajeve i tad bi u grupi palili vatru na koju bi svatko spalio ono što je zapisao uz molitvu i blagoslov za oslobođenje.

No, došlo je vrijeme kad mi je postalo smiješno i beznačajno da me netko hvali i da mi se divi. Ako bi netko u tom smislu nastupio prema meni ja sam to samo tolerirao, jer sam osjećao da je on još na tom stupnju, da ima potrebu da se nekom divi i ulaguje. Sve dok čovjek ne otkrije božanstvo u sebi, on će uvijek imati potrebu  za idolima izvan sebe.)

PRVA PALAČA završava s još jednim predvorjem prije prijelaza u drugu palaču. Ovdje se čovjek mora susresti s pojmom, znanjem i iskustvom KAOSA. Kaos je suprotnost redu. Prvotno stanje stvaranja bilo je kaos. Iz kaosa je sve nastalo. Važno je i u kaosu prepoznati Božju ruku.Centralna misao grčke filozofije jest, da sve prolazi najprije kroz proces KAOSA, zatim slijedi KOZMOS i sve završava s TEOS- om. „Važno je shvatiti, da svaki događaj u mom životu, bolan ili radostan, prati božanska svrha. Rađanje djeteta donosi radost, ali i kaos.“ Pitajte se, slušajući signale vlastite duše, „u kojem području vašeg života vlada kaos ? U kojem području vašega života želite zadržati kaos?  Kaos u vašoj garaži  znači da postoji kaos u vašem srcu !“

Provjerite vaš način stvaranja kaosa: „gnjev, ljutnja, histerija, manipulacija, ogovaranje, laganje, preljub, ovisnost, neodlučnost, kronično kašljanje, redovito prekidanje razgovora i nespremnost na slušanje.“

Živite li u uvjerenju „da imate pravo na osvetu, jer mislite da bi se pravda trebala mjeriti po vama ?“ Život kaosa inspirirat će vas da postavite pitanje: „Bože, gdje si bio kad … Zašto su mi se dogodile loše stvari ? Bit ćete gnjevni na Boga i zamjerit ćete mu zbog trpljenja nezaslužene boli. No, napustite predodžbu Boga, koji radi u skladu s kodeksom ljudske pravednosti ! To je ograničeni svjetonazor. Zašto imate potrebu vjerovati, da bi se dobrim ljudima trebale događati samo dobre stvari ? Oslobodite se te zablude ! Vježbajte odustajanje od uvjerenja, da je vaš život trebao biti drugačiji. „ Smirite se i zamolite vašu dušu za milost prihvaćanja. Vježbajte  t i š i n u , koja je „jezik Božji i disciplina mistika.“

Pokušajte predati se Bogu. To je znak povjerenja. „Isus u Getsemanskom vrtu predao je svoj život Bogu, nakon što je molio, da bude oslobođen muke. Želio je znati zašto mora poći kroz tu patnju, ali logički razlozi nisu pristizali pa je na koncu rekao: Neka bude volja Tvoja!  Isus je prekoračio potrebu za zemaljskim razlozima i pouzdao se u božansko, predajući svoj život planu kojeg se bojao.“

Svi duhovni velikani, kaže Caroline, suočili su se s  istom kušnjom. Predaja je „inicijacija u mističan život.“  U ovoj palači vi  morate učiti predati se Bogu. Vi naslućujete prisutnost Boga u Dvorcu  „ iako ste još uvijek u svijetu gmazova. Vi ste uvijek živjeli u ova dva svijeta, samo ste sada osvijetlili tu istinu. Sad živite na drugoj razini svijesti.“

DRUGA PALAČA

U prvoj palači otkrili smo svoje borbe vezane  „uz moć, ego i poniznost.“  U drugoj palači „osvjetljavamo sukobe, tamu i strahove u svojoj duši te ih čistimo. Opažamo kako je život stalna borba i pitamo se: Koji je smisao toga i koji je to Bog, koji želi da ljudsko biće trpi?“ Još uvijek se bavimo „hvatanjem gmazova i oslobađamo se iluzija o Bogu i svemiru.“  Duša se budi i ona utječe na naše opažanje. „Opažanje istine je bolno, ali je još bolnije uvjeravati se, da su laži istine. Duša vam ne će dopustiti takvu obmanu.“  Istina će donijeti iscjeljenje i vi ćete se osjećati slobodno, ali na tom putu „morate iskusiti kaos.“

Pazite i znajte , da su „suptilniji gmazovi skriveni…“   „Nad vama još uvijek ima veću  moć vaš EGO, nego što je ima vaša duša.“

„Jedan od najvećih izazova s kojima se susrećemo u drugoj palači je: Želimo vjerovati, da u svemiru vlada određeni red..“  No, moramo  „odustati od lažne predodžbe Boga, od potrebe za upravljanjem Božjim ponašanjem i od iluzije, da se Božansko ravna prema našim pravilima. To je teže nego što mislimo, jer je taj mit duboko ukorijenjen u vama.“

U ovoj palači trebate si postaviti pitanje: „Kako funkcionira vaš Bog ?“   U ovoj palači vi morate „istražiti svoje zablude o Božanskome.“  Mi ne smijemo „misliti da imamo pravo na nagradu, niti na prisutnost s Bogom.“  Ovdje počinju „stanja duboke tišine.“  Vaša će svijest shvatiti da je sve onako  „kako treba biti. i da vam se Bog obraća kroz svaku pojedinost. Svaki trenutak vašeg života ima svoju vrijednost. Vi stječete iskustvo mistične tišine, koja nadilazi uobičajenu opuštenost.“

Znajte „vi se nalazite u školi života i svaki je dnevni doživljaj otkrivanje vlastite duše.“

TREĆA PALAČA

 

U ovoj palači mora vam postati jasno , da li ste stvarno za mistični put. I da li želite doživjeti Boga?  „Ako želite tad ste prešli rubikon. Ali, ako se i dalje zadovoljavate da samo čitate o Bogu tad  još sjedite na obali.“

Ovdje morate ustanoviti vaše gmazove uma: „Što je istinito, a što nije? Kako bi trebalo biti!?  Je li vaš Bog bolji od bilo kojeg drugog Boga ?“

„Svrha duhovnog puta nije postati kršćanin ili katolik. Cilj je otkriti vlastitu dušu i Boga. Po vašem obrascu vjerovanja samo je vaš Bog onaj istiniti Bog.  Nadmetanje na tržištu Boga uzrok je ratova i sukoba. Svi, koji odrastaju u određenoj religiji, odrastaju u predrasudi. Nema onih, koji odrastaju u religiji koja promiče jednakost svih vjera na svijetu. Nakon vjenčanja nastaje rat zbog krštenja i imena!  Jeste li sposobni uvidjeti istinu u svim svetim spisima ?  Jeste li sposobni vidjeti Boga u svim učenjima i religijama ?  Uočavate mudrosti, koje su zajedničke odnosno univerzalan glas Boga ? „  Caroline savjetuje da usporedimo druge tradicije  sa svojom. „Ako osjetite i naznaku superiornosti tad morate prijeći još mnoge milje na duhovnom putu!“

ČETVRTA PALAČA

Otkrivajući svoju nižu prirodu, tjerajući gmazove, opažajući prepreke zemaljskih navezanosti ulazim u 4. palaču. U prethodnim palačama „tražili smo Boga, sada smo spremni za prijem.“ Caroline tvrdi da je svatko od nas iskusio u svojim osjećajima ono što joj je rekla jedna pacijentkina: „Zapalila sam mnoge svijeće, postila i izmolila tisuće molitvi, ali ne primam odgovor  s neba.“  Svaki se čovjek pita i mi se u ovoj palači pitamo : „U čemu je tajna Božjeg odazivanja na naš poziv? Kako dozvati Boga u trenutku potrebe ?“ Zaranjanjem duboko u svoju nutrinu mi ćemo otkriti dušu i samo preko antene duše mi se možemo povezati s Bogom i njega iskusiti. Ova praksa traži strpljivost i ustrajnost, ali donosi rezultate. Darovi svijeta slatki su  odmah na početku, a kasnije postaju gorki. Dok su Božji darovi ispočetka teški i gorki, a kasnije postaju slatki. „Osjećaj duhovne miline u duši jest doživljaj ushićenja koji je veći nego što ga nalazimo u svjetovnim oblicima zadovoljenja.“  Carolina u ime Terezije savjetuje: „Iskusi uspon u nadnaravno ! Sjedini se s dušom i izađi iz tijela. Lebdi kao ptica. Ovo treniraj dugo i ustrajno !“  Kasnije ćemo osjetiti mističnu vodu, koja teče kroz naše tijelo i čisti sve. Ovom praksom mi se otvaramo za mističnu ljubav – „ljubav bez objekta i cilja, ljubav zbog ljubavi.“  „Mi smo navikli da naša ljubav ima objekt: Osobu, predmet, mjesto.“ No božanska je ljubav nepersonalna.

PETA PALAČA

Ova palača ima opet šest odaja. U prvoj odaji mi rastvaramo do kraja svoju prošlost. „Življenje u prošlosti nalik je življenju na groblju. Naš je cilj sve iluzije prošlosti zamijeniti svjetlošću i milošću.“ Ovdje se osposobljavamo da snagama duše iscjeljujemo sebe i druge. „Zamolite svoju dušu, da upravi vrelu milost u vaše nezdravo i umorno tijelo.“ „Zamislite si osobu obavijenu svjetlošću i recite: Ja sam kanal milosti i otvaram svoju dušu kako bi služila kao provodnik iscjeljivanja za (ime osobe).“  Potom zadržite osobu 3 – 5 minuta u svjetlosti milosti. I na koncu zahvalite: „ Zahvaljujem Božanskome na iscjeljujućoj milosti, koju je velikodušno pružilo ( ime) . Amen!“

Poduzmite rastvoriti strah i svaki osjećaj krivnje i tako omogućite da  „dudov svilac postane LEPTIR:“ Spremajte se za mistični brak !

ŠESTA PALAČA

Daleko smo već odmakli na svojem unutarnjem hodočašću. „Ovdje se doživljavaju iskustva duše s Bogom.“  No, budući nijedna duša nije „pošteđena izazova uobičajenog života moramo ostati ponizni.“ „Ne ovisite o pohvali. Kad vas netko pohvali ne dopustite, da energija pohvale prodre u vaš Ego ili um.“

Caroline upozorava da u ovoj palači moramo „postati svjesni da je naš život u cijelosti Božji dar.“ I dalje postavlja pitanje:„Da li ste spremni i patnju, bolest i hendikep proglasiti darom ?“

Kao što smo prije tražili gmazove sada ovdje trebamo nastojati tražiti darove ! Trebamo ustanoviti:“Koje darove posjedujete ?“ Tražite ih i ustanovite !  Ali uvijek ponovo moramo paziti i pitati se: „Je li vam potrebna pohvala? I kako reagirate na pohvalu?“  „Pohvalu volimo, jer nam dokazuje da smo vidljivi, uočljivi, da smo važni.“ i zato uvijek ponovo moramo istražiti i ustanoviti : „Težite li i dalje pohvali i priznanju?“

„Vaša moć, neka bude moć molitve !“

Nadalje nastojite „služiti na nevidljive načine !: od molitve do lijepe riječi. To znači da volite sve ostvarivati u tišini.“ Budite nevidljivi kao Bog !

Nadalje u ovoj palači trebamo se pozabaviti pitanjem zavisti. „Možda volite svoj život, ali ne sve ljude u njemu?“ Trebamo ispitati da li je u nama još ostatak gmaza zavisti i upozorava: „Zavist zasljepljuje!“ Caroline upozorava na psihološki zakon: „Ako ne volite svoj život, tad žudite za nečijim tuđim životom. Iz toga proizlazi zavist.“

 Navodeći Tereziju Avilsku autorica ove knjige Caroline upozorava, da vodimo brigu o našim skrivenim žudnjama. „Što želite o sebi čuti? Jeste li podložni zavođenju mašte ? Skrivene žudnje i emocije donose nemir. Slušajte i ustanovite nemir koji dolazi iz vaše duše.“

U osmoj odaji šeste palače  autorica upozorava da ispitamo svoj odnos i sposobnost čuvanja tajne. „Možda je tajna koju vam je netko povjerio trebala biti božanska zadaća povjerenja ?  Ako vaša duša ne posjeduje snagu za čuvanje tajne tad recite osobi: Nemoj mi otkriti svoju tajnu, jer nisam dovoljno jak, da bih je čuvao.“

( U mističnoj školi, koju sam prethodno naveo, bio sam iznenađen kad sam bio upozoren na izdaju jedne tajne. Protekle su godine od kad je to bilo. Imao sam divnog dobrog prijatelja  susjednog svećenika. Volio je glazbu, poeziju, ali iznad svega svoje svećeničko zvanje. Imao je jednu tajnu, koju je znao samo njegov ispovjednik  Mitar D. Na mom odlasku za Njemačku, u svojoj prijateljskoj odanosti, kao svojevrsni dar, povjerio mi je svoju tajnu, koju je nosio u sebi više od 20 godina i s kojom je mislio otići u grob. I ja sam to shvatio kao veliki dar. U svojoj slabosti tu  sam tajnu odao svojem dobrom prijatelju  I. Š. Mislio sam kako će mu ta informacija koristiti u njegovom velikom pedagoškom i pastoralnom radu. On je mislio, ako je tajna dobrog, zajedničkog prijatelja „pukla“ u biskupiji, tad će on pomisliti, da je izvor mogao biti samo njegov ispovjednik. On je ispovjedniku to saopćio, da se zna braniti i ispovjedatelju dati do znanja, da saznanje ne potječe u nikojem slučaju od njega. Balkan expres odvezao me  je daleko za Frankfurt. Tisućkilometarska udaljenost kao da je udaljila, iz mog sjećanja, i moje izdajstvo, mislio sam. Otišao sam, zaboravio sam. Prijatelj i povjerenik tajne došao je u Njemačku, da me posjeti. Došao je zapravo samo da mi kaže: „Zar si morao ono prenijeti dalje?“ Nikada dosada nisam iskusio duševnu bol takve vrste. Godinama me je progonio pogled mog dobrog prijatelja. Pomislio sam na jednu  scenu iz filma  o Isusu u kojem je režiser   genijalno prikazao  scenu  Jude izdajnika i Isusa. Isus  visi na  Kalvariji, na križu, i svoj pogled s križa usmjerava prema Judi, koji se nedaleko sa štrikom vješa na drvetu. Prijatelj je ubrzo umro. Čuo sam da je umro sjedeći u fotelji i moleći Brevijar. Bila je to smrt pravednika kome je Bog sigurno oprostio sve ono u vezi  tajne. Možda je njegov odlazak s ovog svijeta bio razlog, da sam i ja sve to zaboravio. No, u  mističnoj školi, koju sam pohađao trebalo se je suočiti sa svim svjesnim i nesvjesnim „gmazovima“, koji se nalaze u nama.  Školovanje su vodili duhovno visoko kvalificirani učitelji, koji su primjenjivali specijalne metode, da bi nam u svijest dozvali sve ono što je duboko skriveno u podzemlju čovjekove podsvijesti, čega nismo svjesni i na što uopće ne mislimo. No, to nas karmijski opterećuje i mi ne možemo napredovati u smislu prosvjetljenja i posvećenja. U toj duhovnoj školi mi je omogućeno, da kao u filmu gledam i vidim, od djetinjstva do danas, sve što je u meni bilo skriveno. Važno je bilo uočiti svoj  EGO, kojeg sam polirao i njegovao na razne, meni nesvjesne, načine i kojeg je trebalo skinuti sa prijestolja.  U svijest mi je bila dozvana i  moja izdaja spomenute tajne. Ta svijest me je progonila i savjesno uznemiravala. To je trebalo obraditi, priznati, okajati, oplakati i predati Kristu , da spali na svom plamenu i da me oslobodi moje karme. Doznao sam od mnogih, kako im se njihov grijeh stalno ponovo vraća i ostaje prisutan u svijesti iako su ga ispovijedali. Problem je samo u tome, što dotični grijeh nije dovoljno upoznat, priznat i okajan ! U mojoj školi mi je rečeno, „da se naša kazna i naše neznanje sastoji u tome, što ne poznajemo i ne vidimo svoje greške.“  Zato su nam upravo „dani zakoni da možemo ustanoviti svoje grijehe.

                                                                        ***

„Jeste li sami sebi cilj ili je vaš cilj Bog ?“

„Kad patite uđite u dijalog s dušom, da vam pokaže mistično značenje vaše patnje.“

Pitajte se: „Možete li biti u blizini onoga, tko vas mrzi, a da ne izgubite ravnotežu ?“

„Nemojte misliti, da su tama i đavao nestali zato, jer živimo u svijetu električne rasvjete, vodovoda i računala. Svjetlo samo neutralizira tamu.“

„U šestoj palači otvarate se za mistične susrete ili ukazanja…“  „Mistično iskustvo je čulna mistična vatra, koja se pali u duši. Ona brzo nestaje i ostavlja još jaču žudnju za Bogom.“

„Neki ljudi doživljavaju trenutke ekstaze zvane ushićenje.“

„Sveti zanos je stanje kontemplativne ekstaze.“  „Tad se duša ne iscrpljuje potragom za Bogom putem intelekta, jer je pronašla izravan put.“

„ Odavde put vodi u 7. palaču tj. u zagrljaj božanskoga.“

 

SEDMA PALAČA

„Ovdje duša skida i odbacuje svoju zemaljsku kožu i potpuno se prepušta Božjoj prisutnosti.“

„No ovo još uvijek nije kraj teškoća u životu putnika duše.“

 Kad ustanovimo slabosti i grijehe mi ne očajavamo kao Hamletov stric: „Moj je grijeh gnjusan i smrdi do neba!“, nego kažemo:“Bože, oprosti mi!“ Ja sam svjestan da sam rođen sa svrhom i život je za mene duhovno putovanje ! „I ja živim u skladu s tim istinama.“

„Tajanstveno je vjerovanje, da priroda Boga obuhvaća OCA – SINA i SVETOGA DUHA. To je metafizičko, alkemijsko stapanje tri kozmičke sile u jednu moć.“

„Tereziji se Božanstvo uvijek otkriva bez spolnog određenja. Ono je svijest svjetlosti.“

„U sedmoj palači više ne strahujete niti od smrti niti od bolesti. Vaš osjećaj vječnosti i povezanosti s dušom toliko je istinski da znate, da smrt ne postoji. Nevezanost nije više trud nego je postala nešto spontano. Posjedujete zemaljska dobra, ali ne zato, jer su vam potrebna ili zato što želite da vam pruže moć. Bogatstvom tako upravljate, da ne ugrožavate svoju dušu.“

„ Nešto u vama budi želju, da doznate nešto više o prirodi Boga. Ta je želja zapravo osjećaj povezanosti s Njim. Mistici su čuvari te istine.“

Boga se može iskusiti samo mističnim putem uranjanja u dubinu vlastite duše, jer  iskustvo i uvjerenje velikih duhovnih učitelja glasi: „Pokušaj objasniti Boga i život riječima isto je kao pokušaj piti vodu vilicom.“

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST U PROSINCU...

PROSINAC...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlogMagnezij tajne

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

U č e n j e BAGAWAT GITE SVETE KNJIGE HINDUIZMA STUPNJEVI DUHOVNOG RAZVOJA