Trebali biste više očekivati od molitve nego što ste možda navikli. Moć molitve srazmjerna je količini vjere koju polažete u nju. Moliti, a pritom misliti: »Ako mi ova molitva ne pomogne barem mi ne može naškoditi« isto je što i uopće ne moliti.

Duga molitva je često pogrešna. Imajte dovoljno vjere u ljubav Božju da se možete uzdati u to kako kratka molitva, od srca, vrijedi isto koliko i duga, jer doista je tako. Kratku molitvu možete, dakako, ponavljati s prekidima.

Preduga molitva obično znači da u dubini duše sumnjate u Božju ljubav i mislite kako je potreban silan napor i trud da biste Ga potakli na djelovanje. Vi to zapravo na istančan način koristite svoju snagu volje.

Ljudi često kažu: »Molio sam dugo, dajući sve od sebe, zato što sam želio podići razinu svoje svijesti.« E pa sad, uistinu nema vrednijeg cilja od toga i kad bi se to zaista postizalo na taj način, vaš bi se postupak mogao nazvati mudrim - ali tomu nije tako.

Na taj način ne možete podići razinu svijesti. Na taj se način samo zamarate i obeshrabrujete. Silite sebe na trenutačnu spoznaju, a takav je postupak osuđen na propast.

Molite tiho i iskreno neko vrijeme - a onda prekinite, uvjereni u uspjeh. Usredotočite se na nešto drugo. Čitajte dobru knjigu ili časopis svjetovna sadržaja, posvetite se poslovima, ili pak pođite spavati, ako je noć; a kad bude pravi čas za to, uslijedit će izvanredni rezultati.