Došli smo na vrh brda i ispod sebe ugledali gradić. Pogledao sam Chana, a njegov mi je osmijeh govorio: "Bio je poput mnogih drugih gradića na svijetu na zemaljskoj razini: trgovine svih vrsta, prenoćišta itd. Razlike su između tog gradića i onih na zemaljskoj razini u čistoći. Nigdje nikakve prljavštine, ni onečišćenja zraka. Mirno je, bez uobičajene vreve koja vlada u zemaljskim gradovima. Izlozi su jednostavni. Kad predmete stave u izloge na Zemlji, čovjek ih poželi imati. Ovdje se ne dolazi u iskušenje".
Složio sam se s njegovim načinom razmišljanja.
Došli smo do krojačke radionice. Sve je bilo u savršenom redu. U prostoriju u kojoj smo sjedili ušao je čovjek odličnoga izgleda i počeo mi uzimati mjere: "Sto želite?" zapitao me je. "Neki posebni stil ili boja?" "Ne, ono što vi mislite da je najbolje. Sviđa mi se ova boja", rekao sam i pokazao na indigo plavu u katalogu uzoraka. Bio sam veseo što ću imati jedinstvenu boju. Kad je uzeo mjere, rekao je da se vratimo za tri sata. Vidio sam da je i Chan zadovoljan mojim odabirom, iako to nikad ne bi htio priznati.
"Tu su još i druge trgovine s više odjeće", rekao je Chan i pokazao mi da ga slijedim. Odabirali smo u mnogim trgovinama i na kraju sam imao puno nove odjeće. Možda se pitate kako sam plaćao. Rekli su mi da tu nije potrebno plaćati jer svi rade za dobro drugih. Shvatio sam koliko je taj način bolji.
"Dobro, Jime. Jesi li zadovoljan novom odjećom?" zapitao me Chan. Bio sam oduševljen. "Sad idemo negdje gdje ćeš se okupati i presvući."
Napustili smo grad i došli do polja i šume gdje me je Chan doveo do mlake vode obrasle grmljem. Kad sam razgr-nuo grane, primijetio sam da voda pritječe iz malog potoka. Bilo je vrlo privlačno, kao da voda čeka baš mene. I Chan me je ohrabrio: "Skini tu staru odjeću i klizni u vodu". Za nekoliko sekundi skinuo sam se i bio u vodi. Ne mogu opisati osjećaj koji sam prepoznao kad sam ušao u vodu. Činilo mi se kao da voda ima svoj vlastiti um. Sto sam se više pokušavao potopiti, to me je više tjerala van. Chan je stao kraj moje odore i činilo mi se da je u stanju duboke usredotočenosti. I izdaleka sam osjetio njegovu moć volje. Radio je pokrete rukama, nakon čega je iz jednog od njegovih dlanova počelo sjati svjetlo. Razlilo se po mojoj odori i nakon nekoliko trenutaka nestali su i svjetlo i ona. To me je zapanjilo i odmah sam povikao: "Sto ste napravili s mojom uniformom? Gdje je? Bit će mi nezgodno ako ostanem bez nje". "Tu ne trebaš stvari koje bi te podsjećale na rat", otresao se. "Rat si ostavio za sobom na zemaljskoj razini. Tvoja je uniforma bila dio tog događaja i još nosi negativne vibracije koje bi mogle djelovati na tebe. Sad je vrijeme da iziđeš van i obu-češ se. Pripremio sam tvoju odjeću."
"Treba mi ručnik", rekao sam. "Ne, ne treba ti", odgovorio je. "Samo iziđi van, pa ćeš vidjeti na što mislim."
Digao sam se na noge, a pritom sam pazio da se ne poskli-znem. Kad sam stao, voda je naprosto skliznula niz mene i bio sam potpuno suh. Uslijedio je izuzetan osjećaj. Sve moje brige su oprane i to mi je dalo novi životni polet. Obukao sam novu odjeću. Kad sam bio gotov, pogledao sam gdje je Chan. "Tu sam, tu sam!" zavikao je iza skupine stabala.
U sebi sam se nasmijao. Na stolici ispod drveta izgledao je kao bogato okićeno božično drvce. Kraj njega je bila stolica očito namijenjena meni, zato sam mu se približio i sjeo. "No?" zapitao je. "Osjećaš li se bolje?" "Nakon kupanja osjećam se odlično. Zašto?" "Potrebno je novo objašnjenje", rekao je. "Znaš da se tvoje novo tijelo razlikuje od staroga. Više je izloženo eteričnim energijama. Te energije utječu na tvoje tijelo kao i na sve drugo ovdje. Voda je najviše nabijena energijom. Želim te podsjetiti na nešto sa zemaljske razine. Autu je potrebna zaliha energije da može voziti. Zamisli da je tvoje tijelo akumulator. Astralno tijelo ima zalihu eterične energije koju je potrebno napuniti kad se isprazni. Obično iz etera dobivaš dovoljno energije za održavanje tijela. Ponekad ćeš obavljati neku radnju koja će te brže isprazniti nego što ćeš se puniti. Sve dok ne naučiš druge načine, kupat ćeš se u jednom od potoka i tako pospješiti proces punjenja. Znam da ćeš razumjeti moje riječi kad stekneš dovoljno praktičnih iskustava."
"Već si vidio da ti nisu potrebni ručnici. Da ti objasnim zašto. Naša su tijela sastavljena od kemijskih sastojaka iz atmosfere, ali u puno pročišćenijem stanju. Više vibracije i veća količina životne energije koja neprestano teče kroz nas uzrok su tome da su naša tijela puno moćnija, a istovremeno puno lakša nego na Zemlji. Evo ti još jedne usporedbe: ponekad si, dok si živio na Zemlji, kod kuće prao prozore. Kada si stavio krpu na staklo, vidio si da je voda potekla niz staklo i ostavila trag. Kada ovdje iziđeš iz vode, nema nikakvog traga. Tvoje je tijelo čisto, suho i napunjeno energijom. Jesam li ti time odgovorio na tvoje pitanje?"
"Da", rekao sam. "Što se dogodilo s mojom uniformom? Što si napravio da je nestala?"
"Puno želiš znati", rekao je. "Znači da pozorno pratiš moje riječi. Snagom volje mogu djelovati na astralnu materiju. To znači da je izgradim ili ponovno razgradim u osnovne elemente. Naše stolice, na primjer, napravljene su tako. Najprije moram pomisliti na stolicu i dovoljno dugo zadržati tu misao u umu, usredotočujući volju na zamišljeni oblik. To prenosi subjektivni pogled u objektivni svijet i povlači objektivne materije u uporabu. Tako dobivamo većinu stvari u našem svijetu. Vratimo se na to zašto sam se riješio tvoje odore. Bila je okružena mislima rata. Osjećaji mržnje, smrti i želja za uništenjem koje si gajio prema neprijatelju utjecali su na sirovu narav tvoga nižega ja. Uniforma je bila dio toga. Iako nije imala svoju dušu, došla je u dodir s tvojim mislima i ponašala se kao spužva upijajući emocije rata. Tako se između tebe i uniforme uspostavio prijenos. Iako nevidljiv, djelovao je na tebe, što je zamaglilo tvoje emocije mržnjom prema ljudima. To više ne smiješ dopustiti, jer koči tvoj duhovni razvoj. To je jedan od razloga zašto pokušavamo nove duše izvesti iz njihovih neposrednih zemaljskih uvjeta, inače bi se nastavile boriti na nižim astralnim podrazinama, na kojima vlada zlo. Imao si sreće da je naišao zapovjednik i doveo te ovamo. U suprotnom, zgrabila bi te bića s niže razine. Uhvatila bi te u stupicu s nižim željama zemaljskoga života, kao što su piće, igre na sreću i izopačena spolnost. Postao bi robom tih želja i s vremenom bi sve dublje ponirao u astralnu tvar, stvarajući svoj vlastiti pakao."
Začudio sam se kad je Chan spomenuo pakao. Zapitao sam ga postoji li i, ako postoji, gdje je.
"Drugi put ću ti reći gdje ga možeš naći", rekao je. "Sad ću radije nastaviti tamo gdje sam stao. Morat ćeš se visoko penjati, a prvi koraci počinju na najdonjoj stubi. Borba između dobra i zla uvijek se odvija na nižim razinama. Ponekad čak pokuša raširiti svoje granice i tada dolazi do otvorenog sukoba. Ne traje dugo, jer je moć pravednosti na našoj strani. Ponekad Gospodari svjetla interveniraju u sukobu i njihovom pomoći zlo se brzo rastjera. To nam daje priliku da uhitimo zarobljenike i nadamo se da ćemo ih uvjeriti u zabludu njihovog mentaliteta. Ne možemo ih dugo zadržati, jer ih vlastite misli vuku natrag na njihovu razinu. Ponekad duše nisu zle, nego su samo izgubljene ili su zapale u loše društvo. Ako se slažu, pomažemo im da iziđu iz tame na put svjetlosti. Duše koje obavljaju taj posao nazivamo spasiteljima. Njihova je zadaća da se spuste na niže razine. Za taj posao odabrani su zbog visoko razvijene snage volje. Usuđuju se spustiti u najtamnija područja. Za to je potrebno puno znanja i hrabrosti. U najtamnija područja uvijek idu u skupinama od četiri. Time sačuvaju sve četiri dimenzije duše kojoj pomažu. Tako se zlo ne može umiješati u naš posao. Spašene duše odvedemo u mjesto za odmor, gdje ostanu sve dok ne razviju pozitivniji odnos i dok se njihov um ne otvori prema višim utjecajima ovdašnjeg života. Tako radi cijela vojska duša. I ja sam radio kao spasitelj, sve dok me nisu odredili da se pobrinem da se ti dobro osjećaš. Vrijeme je da se vratiš. Puno sam ti govorio o načinu ovdašnjega života, a sada moraš razmišljati."
Ustali smo sa stolica koje su nestale sa zamahom Chanove ruke. Zamolio sam ga da mi pokaže kako to radi. "Hoću", rekao je. "Drugi put. Sad moramo ići."
Uskoro smo došli do barake. Dobro sam se osjećao i bio svjestan da izgledam otmjeno u svojoj novoj odjeći. "Kad ću te opet vidjeti?" upitao sam. "Vrlo skoro", odgovorio je. "Sad se odmori. Ako me trebaš, usredotoči se na moje lice i na moje ime. Vidjet ćeš što će se dogoditi. Doviđenja!"
Zahvalio sam mu na pomoći, a on mi je mahnuo u znak pozdrava i počeo nestajati. Samo nekoliko trenutaka i više ga nije bilo. Nevjerojatno, pomislio sam. U jednom je trenutku ovdje, u drugom ga više nema.
--------------------------------------------------------------
Ovo je prvo poglavlje iz odlične knjige ( Stephen Turoff - Sedam koraka do vječnosti ), primjetio sam mnoge "poznate" opise i sličnosti sa opisima iz drugih materijala... karakteristike viših denziteta, promjene realiteta, kao i drugih stvari. Jako lagano napisana i može se lako čitati. Uglavnom, lijepo opisuje transformaciju nakon naše fizičke smrti i daljnjem razvoju naših duša. Ali, postoje i neke "sitne" opasnosti, ako nismo dovoljno svjesni situacije da smo, zapravo, i dalje živi, nakon fizičke smrti... dobro je ZNATI ove stvari. Lakše se prilagodimo nakon toga. I puno si olakšamo prijelaz. Naravno, ZNANJE štiti - ignoriranje šteti. No, svatko ima pravo na neku svoju percepciju svega toga...
bglavac
edin.kecanovic
