Iznenada se začula glazba i obuzela nas. Ne mogu opisati zvuk, ali djelovao je vrlo umirujuće. Pogledao sam Billa i vidio da je s njegovoga lica nestao sav strah. Mir je prožeo sve nazočne. Nakon nekog vremena glazba je utihnula.
S govornice se začuo glas visokoga časnika: "Dobar dan, dame i gospodo. Zovem se Marsh i htio bih vam objasniti gdje ste. Već ste primijetili da vam se nešto dogodilo. Promijenili ste mjesto prebivanja i sada znate daje to ovdje doista istinito. Sada ste na međurazini, između neba i zemlje, to je takozvana astralna razina. Ne zamarajte svoj um jer je ovaj predio namijenjen odmoru i prilagodbi. Bit će kao da ste se vratili u školu. Morate puno toga naučiti. Mnoge među vama šokirat će spoznaja da se život nastavlja. To što vi zovete smrt samo je promjena mjesta prebivanja. Dvorana u kojoj ste jedna je od mnogih na nižoj astralnoj razini, a namijenjena je umrlima u ratu. Pomažemo vam u prijelaznoj fazi prema novom životu. Možda se pitate o neprijatelju. Ako se to događa meni, što je s njim? Reći ću vam da Bog ne pravi razlike. I vi ćete shvatiti da ste svi njegova djeca. Podijelit ćete se u manje skupine i otići u nove nastambe. Svaka će skupina imati nekoga s kim ćete moći razgovarati. Naučit ćete kako koristiti snagu volje, jer volja pojedinca prevladava u ovom životu. Želim da pogledate na naslon stolice, tu je broj koji morate zapamtiti. Kasnije ću ponovno razgovarati s vama, a sada vas pozdravljam".
Otišli smo prema izlazu. Osvrnuo sam se da vidim gdje je Bili i ugledao ga tik iza sebe. "Sve u redu, Bille?" "Koji broj si dobio?" zanimalo je Billa. "Vjerovao li ili ne - 1901", odgovorio sam. "Odgovara mojoj godini rođenja. Najprije nam daju broj kad uđemo u vojsku. Sada, kada smo mrtvi, dobijemo još jedan."
Prekinuo me je povik: "Svi koji imate brojeve između 1900 i 1950, za mnom, molim!" Kad sam podigao pogled, vidio sam da je to bio glas narednika. "Imaš pravo", rekao je Bili. "Ali, mislim da bi bilo najbolje da ga slijedimo." Prolazili smo poljima i približili se velikoj zgradi.
"U redu, dečki", rekao je narednik. "Zasad ćete se ovdje nastaniti. Unutra ćete naći postelje. Udobno se smjestite. Uskoro ću se vratiti." Kad sam ušao, ugledao sam postelje na obje strane sobe i odabrao si jednu. Bili se smjestio odmah uz mene. Rekao sam mu: "Mislim da ću leći".
Dok su mi mozgom prolazile misli o posljednjih nekoliko sati, počeo sam se opuštati. Pitao sam se zna li mama da sam mrtav. Puknut će joj srce. Nije htjela da se pridružim vojsci, a ja je nisam poslušao. "Mama, tako mi je žao. Da sam te poslušao, ne bih bio ovdje. Ne mogu ti reći ni to da sam mrtav, a unatoč tome - živ." Počele su me salijetati depresivne misli, a onda sam začuo narednikov glas. Činilo se da mi čita misli.
"Dobro, dečki", rekao je. "Malo pozornosti, molim. Morate puno naučiti i, što prije počnemo, bolje je. Najprije će vam nedostajati oni koje volite. Trebat će vam neko vrijeme da to prebo-lite. A uz našu pomoć i samokontrolu, svladat ćete i te emocije. Sada odlazim. Možete se odmoriti, vratit ću se za nekoliko sati."
Bio sam jako umoran, zato sam legao natrag u postelju i utonuo u san. Probudio me je narednikov glas: "Probudite se, probudite se! Dignite se! Hajmo, hajmo, dignite se!" Spavanje me je osvježilo i umirilo. Ustanovio sam da još nosim istu odjeću. Bilo je neobično da ni ja, a ni odjeća nemamo nikakav miris.
Bili me upitao: "Je li s tobom sve u redu, Jime?" Pogledao sam ga: '"Da, kolega, sve je u redu. Samo se pitam kakve su nam zadaće namijenili. Kako se ti držiš?" "Nije loše", odgovorio je. "Trebalo mi je malo vremena prije nego sam zaspao, sada se osjećam vrlo dobro - s obzirom na činjenicu da sam mrtav."
Glasno sam rekao da je pravi šaljivac. U tom trenutku narednik nas je pozvao u vrstu.
"Napravite ravnu vrstu, dva po dva. Nije u redu da pustite učitelja da čeka."
Na licima sam opazio izraze straha. Ušli smo i sjeli. Pred nama su bili oltar, stol i dvije stolice. Nismo trebali dugo čekati i zapovjednik je već progovorio.
"Dobar dan, gospodo. Ako ste zaboravili moje ime, još jednom ću vam se predstaviti: Marsh, zapovjednik Marsh. Ovaj put ja neću govoriti. Riječ ću predati nekome tko je na ovom svijetu puno dulje od mene. Nekome tko je dosegnuo najvišu razinu astralnoga svijeta. To, čemu ćete sada svjedočiti, mnogima će b iti šok. Ovdje su takve stvari sasvim normalne."
Sve su oči bile uprte u zapovjednika i svatko se pitao što će se dogoditi. Iznenada se niotkuda pojavila vrtložna magla. Počela se oblikovati u muški lik, uz blještavo vibriranje dok se učvršćivao. I, na mjestu gdje je još trenutak prije bio prazan prostor stajao je muškarac. Pogledao sam oko sebe da vidim reakcije drugih. Mislim da su bili osupnuti kao i ja. "Što sad?" pomislio sam. "Gospodo", rekao je zapovjednik, "predajem vas učitelju."
"Znam da sam već zaokupio vašu pozornost", rekao je učitelj. "Nema boljeg načina od tako impresivnog ulaska. Najprije ću govoriti o novoj okolini. Vi ste na četvrtoj od sedam astralnih razina. Svaka se razina razlikuje od drugih po manifestaciji, gustoći i brzini svoje osnovne biti. Vaša se fizička tij ela razlikuju na način koji određuje vaš duhovni razvoj. Mnogi ste doslovce izgladnjeli svoje duše i dopustili da materijalizam potpuno zavlada vašim umom. Duša uvijek ide naprijed, nikad natrag. Ona nosi nadu i ljubav u životu. Nije uvijek lako. Čak ni uz puno napora ne živite uvijek prema tim idealima. Ali, ako se trudite, to je već korak naprijed.
Dragi moji prijatelji, umrli ste u ratu i vaš svjesni um zamrzio je protivnika i obratno. Vi ste vaše misli. I misli mržnje sprečavaju vas u razvoju. Sami sebi ste najveći neprijatelj, ne vojnici s kojima ste se sukobili na bojištu. Na bojištu života gradite svoj karakter i pripremate se za sljedeći stupanj razvoja. U ovaj ste svijet povučeni prije nego je za to došlo vrijeme - kao jabuka koju uberu prije nego dozrije. Mnogima od vas iskustvo prijevremenog dolaska ima gorak okus. Želimo vam pomoći u sazrijevanju osobnosti i razvoju duše. Ne tražite izvan sebe, većina je odgovora u vama. Sad dobro poslušajte moje riječi. Čuli ste da postoji sedam razina. Imate i sedam tijela. Jedno od njih je bilo fizičko tijelo koje ste ostavili kada ste napustili zemaljsku razinu. Ovdje, na četvrtoj astralnoj razini, vaše se tijelo uči vibrirati u skladu s ovdašnjim vibracijama. One su finije i brže od onih na Zemlji. To objašnjava zašto su stvari ovdje jednako opipljive kao i na Zemlji. Pokušavamo vam pomoći u usklađivanju s vibracijama novog okruženja. Na drugom ste stupnju svjesnog života, a budući da su treća i četvrta razina samo malo finije od zemaljske, sav će vaš napor biti usmjeren na prelazak na petu razinu. To će se dogoditi kad dovoljno očistite mentalne i emocionalne vibracije. Dolazim sa sedme razine, gdje materija brže vibrira i puno je čišća nego ovdje. Možda se pitate kako je moguće da dođem ovamo. Odgovor je jednostavan. Naučio sam sniziti svoju vibraciju, da bih mogao raditi na nižim razinama. Snagom misli snizim je do te mjere da se materijaliziram i razgovaram s vama... Dostaje za prvo predavanje. Sjetit ćete se ovih riječi kad počnete razmišljati o ovom predavanju. Ovdje ne treba pisati bilješke. Neka vas blagoslovi veliki Duh i sretno do sljedećeg susreta."
bglavac
edin.kecanovic
