ISMIJAVANJE

 

Zašto se bojim ismijavanja?

Zašto, ponekad, kad se vratim tamo dolje, u selo, osjećam bojazan, bojazan da u očima seljaka koji mi se smiju iza leđa nisam na mjestu?

O, Bože!

Nemoj mi dopustiti da izgubim svjesnost na ovako smiješan način!

Koji je moj grijeh?

Bojati se ismijavanja nije za jednog inicijata.! ja, koji sam se ponudio da ću se boriti i visoko držati zastavu za obranu mog Učitelja, da se bojim samih riječi!

Pa ipak, mogu osjetiti nesklonost i simpatiju. Sjećam se što je o tome rekao moj Učitelj.

 

Jednog dana rekao je da bi prvi dojam koji imamo o ljudima koje sretnemo mogao biti prilično točan, ali da se isto tako događa da se ljudi mijenjaju: stoga, ako nisi volio jednog od svoje braće, nije dobro da ga nastaviš gledati sa predrasudom da se on ne može promijeniti.

Svi se mijenjaju, tu moć imaju osobito oni koji su braća; njima treba priznati mogućnost promjene.

Osloboditi se "grijeha" znači osloboditi se EGOIZMA.

Budite naivni, običavao je reći: BOLJE JE BITI SMATRAN GLUPANOM I DATI MOGUĆNOST DRUGIMA DA SE USKLADE SA POZITIVNIM MISLIMA, NEGO IH PUSTITI DA O SEBI MISLE LOŠE SMATRAJUĆI SE LUKAVIMA.

Ni jedan čovjek nije zao, ali loš odgoj i umišljenost (slabost) mogu biti pogrešno smatrani zloćom.

SAMO EGOIZAM DOSIŽE TE NEGATIVNE VRHUNCE.

Koliko sam se puta igrao s mojim Učiteljem!

Koliko sam mu puta nastojao poslati misli koncentrirajući se, sve dok se nisam oznojio. A on se uvijek, s osmjehom na usnama pravio kao da se ništa ne događa.

Shvatio sam da ne bih trebao tražiti dokaz njegove moći, da je to bila zamka, s obzirom na moj put.

Zadržavanje na prividu i na pokvarenoj potrebi za kontrolom, koju civilizacija vuče za sobom, dovelo je  do propasti.

Liši se svakoga straha, odbaci odjeću svojih tabua.

Što je dostojanstvo jedne osobe, ako ne održavanje dosljednosti, bez straha od ismijavanja?

onaj koji se ne boji za sebe i koji ima dovoljnu sposobnost da shvati vrijednost proživljenog trenutka, vječne sadašnjosti nije i nikad neće biti vezan za konvencije, tabue i moral.

Što na kraju krajeva želiš sakriti?

Dijelove sebe kojih se sramiš?

Sram svoga tijela? Ali što je sram?

Sram je, dakle, strah od gubitka društvenog utjecaja, dostojanstva?

Što je dostojanstvo?

Evo me opet i iznova kako raspravljam o ovom pojmu, ovoj misli: dostojanstvo...

ako je, kao što sam govorio, dostojanstvo, dosljednost, osoba koja je dosljedna svojim idejama ne boji se izgubiti "dostojanstvo" slijedeći akcije u koje vjeruje ili čineći stvari iz uvjerenja.

I mišljenje drugih nema vrijednosti ukoliko je nastalo iz drugačijih ideja i za drugačije ciljeve.

Može li si jedna dosljedna osoba dopustiti da je UVJETUJU MISLI ZA KOJE "VJERUJE" DA MOGU DRUGIM LJUDIMA DATI NEGATIVNU PREDODŽBU O NJOJ?

Ako se to dogodi, to je zato, što Spoznaja onoga tko se boji nije dostatna, niti su ciljevi i namjere osobe koja misli da su oni vrijedni, važni.

Stoga se oni, koji se boje, kada se stvari provjeravaju u stvarnosti, samo obmanjuju da su "dosljedni" i da se približavaju spoznaji, dok u stvarnosti iza ovih riječi skrivaju duboko ukorijenjene strahove i tabue.