"Ja sam slikar po klavijaturi ljubavnih dodira, od nježne strasti do strasnog smiraja. Moj kist je frula, moje glazbalo je miris.

 Ja sam skladatelj po ljestvici duge,

Na svili zraka, izvezen roj leptira što jednom dušom leti, jato poljubaca koje zoveš Ti, pleše i leluja u sutonu...

Od koljena do gležnja ide korak ljubice, čedan, ispod grma. Iznad koljena se dimi miris, ljubičast. U ljubičastom dimu, munja - nit udara, nit sijeva, već ljubav sa sobom vodi, govoreći: "Tko me drugi svjedoči osim mene?"

Hoču te praznu, čašo - praznu ne za gutljaj, već za dugo pijenje, kad ostanemo sami u gozbenoj dvorani, kad svi gosti pozaspu, ili kući odu, i Ja, sam... i budan, točim Sebi vino besmrtnosti, u čašu iz koje nitko nije pio...

Zapisala Vesna Krmpotić

-