Samostan: voda – jin – bubreg – put u dubinu

Godine 649. umro je stari car Taizong. Svi iz njegova dvora, sve žene, inoče i konkubine, kao i sve sluškinje napustile su dvor i otišle u samostan. Putovanje je bilo dugo i naporno. Samostan u Ganzi nalazio se duboko u šumi, u brdima. Među ženama je bila i Wu Zhao. Gaozong je izabran za novog cara, a uz njega je bila carica Wang.

Ženama je odrezana prekrasna bujna, podignuta kosa, oduzeta im je raskošna odjeća, a dana samostanska, izrađena od platna za vreće. Među zidovima samostana odjekivale su jadikovke, kuknjava i opiranje. Žene nisu smjele pjevati, plesati, slaviti niti jahati konje. Žive su zakopane. Jadikovka je prodirala kroz predvorje samostana i utihnula u očaju. Tko bi tamo želio živjeti? Isto je mislila i Wu Zhao i nije nalazila sna.

No redovnica travarica izabrala je Wu Zhao za svoju pomoćnicu. Iz dana u dan morala je čupati korov u povrtnjaku sa začinskim biljem, svrstavati drva, puniti posude. Wu Zhao se nije radovala, već je radila. Morala je sakupljati korijenje, vagati, tucati u mužaru. Život joj se sveo na razvrstavanje, slaganje i vaganje. U biblioteci samostana pronašla je jedan stari recept. Eliksir od cinabarita za uranjanje u dubine, pročita. Dubina, pomislila je Wu Zhao dubine zaborava. Neprestano ga je čitala te večeri. Sama među biljem i travama, Wu Zhao ga je pripremila. No, redovnica stravarica ju je otkrila.

„Što to činiš?“ upita je.

Wu Zhao je pokazala list Elisksir od cinabarita. Redovnica se nasmijala, uozbiljila pa rekla: „Obnavljanje se rađa iz dubine. Cinabarit se može jesti i piti, ali i disati, čitati i misliti. Najsnažnije djeluje putem duha. Upamti, Wu Zhao, duh ima najjače djelovanje!“

Redovnica travarica otvorila je ormar i pružila joj knjigu. Knjiga redovnice. „Čitaj je, Wu Zhao“, reče, „i proučavaj put žena.“ Wu Zhao je proučavala put žena, ali i iznevjerila put šutnje zbog čega je rekla redovnici: „Razumjela sam put žena. Ali ja sam redovnica. Kako da slijedim put žena bez muškarca?“ Tu se redovnica nasmijala, uozbiljila pa reče: „Jin i jang, tko bi ih mogao razdvojiti? Jang esenciju možeš primiti od muškaraca. No, ona živi i u tebi. Zato je tisuću puta bolje nemati muškarca, nego imati lošeg. Upamti, Wu Zhao, duh ima najjače djelovanje! Vježbaj sjediti u tišini i razumjeti ćeš koji je unutarnji put cinabarita. S muškarcem ili bez njega. Kako je tebi draže i kako te put navede. Obnovi se iz dubine i idi svojim putem“.

Wu Zhao je otada s radošću radila. Sakupljala bilje, vagala, tucala u mužaru i razvrstavala. Povjerene su joj tvari koje donose smrt i život. Znala je da je ovo sada. Kasnije je kasnije. Odlučila se primiriti i steći znanje pa krenuti putem cinabarita u dubinu. Cinabarit – sulfid žive, zbog svoje je žarko crvene boje, boje izlaska i zalaska sunca, alkemičarima u staroj Kini predstavljao nešto posebno.

Iz tog razloga su i energetski centri u tijelu nazvani cinabaritnim poljima: Donje polje – u središtu donjeg dijela trbuha, u kojem je ukorjenjena snaga bubrega tj. volja. Središnje polje . nalazi se ipsod prsne kosti i u njemu se nalazi snaga srca, ljubavi i radosti. Gornje cinabaritno polje smješteno je iza očiju, a iz njega izvire svjetlo spoznaje.

Što su ti centri snažniji, to je čovjek ispunjeniji njjihovom svjetlošću. „Pravi ljudi“, kako su govorili alkemičari, sastojali su se u potpunosti od cinabarita i odbacili su svoje staro Ja kao zmija kožu.

Caričine izreke:

Carica ne izbjegava nijednu opasnost.

Snaga carice rađa se iz dubine.

Carica se suočava s istinom.

Carica gleda strahu u oči.

Carica se povlači u sebe.

Carica je duboka voda.

* Put carice – kako suvremenoj ženi mogu pomoći tajne drevne Kine, Christine Li i Ulja Krautwald, Planetopija, Zagreb, 2010.