PROČITANO

461

PUTA

OD 14.01.2018.

Zmaj sa Tuhobića /priča/

Koncem 1993.sa grupom planinara PD. Platak penjao sam se iz pravca Plasa na Tuhobić...

ZMAJ SA TUHOBIĆA /priča/

Zmaj

Koncem 1993.sa grupom planinara PD. Platak penjao sam se iz pravca Plasa na Tuhobic. Na celu kolone uz mene bili su: Pero Sekulic, Ostoja Mijic, Milan Frankovic, Ivan Vanja Merzanov, Branko Loncar, Tomo Curavic, Vijeko i ostali za nama, kolona se dobrano otegla...
Vrijeme je bilo vise nego idealno za taj nepovoljan period godine, suncano i nesto vjetrovito. Po usjecima i dolovima mirno i toplo, obasjano Suncem. Penjuci se prema vrhu nakon dva sata hoda, na strmoj izbocini sa koje se vidi cesta Rijeka - Karlovac, sumom obrastao dio Tuhobica u jesenjem bljestavilu boja kupao se... U daljini vidjelo se Fuzinsko jezero, mjesto Fuzine i meni bliski borovi iznad Vulkanovog odmaralista, kojeg sam cesto posjecivao, a jos dalje visovi Visevice i Bitoraja.

Tu, na tom prevoju osjetio sam jaki bocni udar vjetra, zvuk uz fijuk u zraku, kliktanje uz tupi udar raznolikog glasanja, kao da je nesto tako blisko i meni znano preletjelo iznad moje glave... Tog momenta, prvo sto mi je palo na pamet i prisjetio se, bila je gusterolika pticurina nalik na pretpovijesnog reptila, koja bi se tajnovito i strelovito obrusavala na plijen u brisucem letu. Na strani Tuhobica koja gleda prema moru, raslinja gotovo da i nema, osim onizih bodljikavih grmova poleglih po visokoj travi, koje je bura svojom silinom tako oblikovala i prikovala uz zemlju. Jos jedan prelet iznad glave, stekao sam osjecaj da trebam poleci u bodljikavo grmlje, ili pobjeci dolje, stotinjak metara nize prema prvom sumarku...

Shvatio sam, u pitanju su prosli zivoti! Pokusao sam se prisjetiti mojih prijasnjh inkarnacija. Kada se to zbilo? U kojem zivotu? Dali sam bio lovac? Ili, mozda sam egzistirao kao bice sa kojim se po prvi puta susrecem u ovom zivotu. Sezem u daleku, daleku proslost, i neke davne, jos neslucene inkarnacije!?...

U tom trenutku prekine me u mojim razmisljanjima poziv, i na primjedbu planinara Pere, da ga ne slusam sto on govori, - blago se nasmijesi i potapsa me po ramenu... Zadovoljan sa smjeskom na licu, veseo stecenim iskustvom, znao sam da sam bio u doticaju sa nasim Zmajem. Tu na Tuhobicu, osjetio sam prisustvo Zmaja, njegov let, klepet krila, udar zraka i glasanje odaslano iz daleke proslosti u vjecnost... Bio je to Zmaj, nas Tuhobicki Zmaj.