Zar da pricam o sebi...

Neka nas suton ponese kroz nedostižne doline,

neka nas nova jesen usmjeri k miru,

budimo sjene među krošnjama,

svjetla udaljenih gradova;

neka nas mirisi prepoznaju u jednom trenutku.

Zar da ti pričam o sebi...

Pored milijun riječi, tekstova i priča..

jednim pogledom ti mogu pokazati sebe,

nakon svih kiša, oluja i hladnoća...

jednim ti dodirom mogu urezati dah,

osjet topline na vratu,

okus neprolazne spoznaje pripadnosti...

povezanosti i razdvojenosti.

Zar da išta govorim...

tebi... jedinom na ovom svijetu...

koji ostaje i kad se otići mora...

tebi, koji zna kako ne zaboravljam...

ni sada dok sazrijevam i starim.