VOLKOGONOV I ROSENBERGOVI

　

　

　

Dimitrije Volkogonov je bio jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih ruskih historicara. Poznat je po svojim radovima o Staljinu, Lenjinu i Trockom. 1988 godine dosao je na udar svojih kolega iz Instituta i postavljen kao predmet partijske diskusije kada je napadnut od partijskoga ideologa Jazova. Rehabilitiran je nakon sloma SSSRa kada je postavljen za direktora drzavnih arhiva.

On je pak napisao 1988 godine knjigu o Staljinu, Trijumf I tragedija I ja mislim da je to najbolja knjiga na tu temu sto je ikada napisana. Moje iskustvo kao vjerojatno I iskustvo drugih koji su imali ucesca u politici komunisticke partije a ovdje sam spomenuo Gorbacova I Suvara zapravo je jako slicno ako ne I isto kao I Volkogonovo iskustvo prema kojem staljinizam ,a time oznacavamo politicki poredak realnog socijalizma za dugo decenija, nije nista drugo nego sinonim za alijenaciju radnog naroda od vlasti, instalacija rigidne birokracije I inauguriranje dogmatickih formula o socijalnom zivotu kod najvece vecine stanovnistva. Vjezbanje autokracije rezultiralo je specificnom vrstom alijenacije koja je znacila rast opce apatije u ruskome drustvu, slabljenje realnog znacaja za socijalisticke vrijednosti koje su bile prekrivene naslagama dogmatizma I eklekticizma koje su znacile zapravo jedno bitno slabljenje partijske I politicke dinamike ili slabljenje politicke dinamike radnicke klase u drustvu I u partiji. Staljin je priznaje Volkogonov zapravo predstavljao veliku sjenu preko gotovo svih aspekata nasega zivota I nama danasnjima nece biti nikako lako osloboditi se od ove birokratske I dogmatske eklipse. Socijalisticka revolucija 17 otpocela je kao spontano kretanje revolucionarnih masa nezadovoljnih ratnim uvjetima, gladi, siromastvom, kradom drustvene imovine, korupcijom. Medutim nasuprot Lenjina koji je smatrao da je taj posao svjetskopovijesno tek poceo u jednom dugom procesu socijalisticke preobrazbe Rusije I Europe sa Staljinom I njegovim poimanjem partije kao komandne birokratske organizacije citava revolucija koju smo svi u Europi sanjali I koja je privlacila kao magnet okoncana je u banalnim aporijama kako jak partijski autoritet zahtjeva jak kaznjenicki sistem I kako zatvorski sistem za neprijatelje Sovjetskog Saveza predstavlja kompulsornu kucu odmora. Tu je dakle otpocela I zavrsila socijalisticka revolucija kod Staljina I njegovih istomisljenika. Monopol, uniformnost, autoritet, nasilje, naredbe, propaganda sve ce to postati stvarnost staljinisticke vladavine jednog okrutnog vlastodrsca za mnoge decenije. Vojnik-radnik mora biti sposoban producirati ne samo oruzje destrukcije nego I orude kreacije . Vojnik-radnik postao je tako sinonimom za staljinisticki poredak. Vojni I politicki talent nije se iscrpljivao samo politickim instrukcijama I naredbama za front, to nisu bile samo dispozicije sile samo za rovove niti samo originalne strategijske ideje. Sve ove komande nekada jednostavne a nekada ne manje primitivne vrijedile su I u fabrikama kao I u porodicama. Vojni lideri kao na primjer Vorosilov nisu bili samo to, oni su bili politicki lideri takoder koji su reprezentirali centar I clanove revolucionarnih vojnih sovjeta. Vec je prilicno rano u trajanju revolucije postojala jedna teorija koja se mozda pokazala pogubnom a ta je da nitko ne moze graditi armiju bez represije, nitko ne moze predvoditi revolucionarne mase u smrt dok ne postoji smrtna kazna u tvom arsenalu komandi. To je bila velika greska Trockog. Staljin je to izrazio stihom kao I Hitler u Main kampfu: "Biti ubijen" I to tako da su ljudi dovodeni pred streljacki vod bez ikakvog sudenja ali prema Staljinu ove metode bile su dobre jer su imale politicki rezultat. U to nema nikave sumnje- rezultat je bio poredak straha, terora, apatije, prijetnje, pokoravanja. S druge pak strane mozda je najvise trpio sam Marx dakle onaj u cije je ime I nastao citav rezim. Zapravo svi ti teoreticari Prve I Druge Internacionale pretvoreni su u dogme a onda je uzeta ta dogma kako bi se opravdala vlastita pozicija autokrata. Medutim danas je jako tesko tvrditi da je Marx odgovoran za Staljina . Kao jedan intelektualni sistem filozofskih, ekonomskih I politickih ideja o drustvu , o prirodi I misljenju marksizam ne moze biti okrivljen za put I nacin na koji je bio interpretiran. Jer to nije nikakav kuharski recept niti plan akcije kako je bas Staljin to razumijevao. Stovise ja bih bio kadar tvrditi da je Marxovo djelo jedna velika prica o ljubavi. Ova prica o ljubavi zapravo malo ima veze I sa Lenjinovim zapisima: "Bila bi najveca greska misliti da je NEP stavio tocku na teror. Mi cemo se vratiti na teror I to ekonomski teror." Ali poznato je svima da je Lenjin kojesta zapisivao I govorio. Prema tome ja isto tako ne vjerujem da je Lenjinom moguce pravdati poredak staljinizma I svatko tko barem donekle poznaje rad Lenjina slozio bi se sa mnom. Pojava Staljina I politicki poredak kojeg je on inaugurirao kao partijski mehanizam provodenja odluka uz pomoc policije I armije zapravo je termodinamicka praznina koja se pojavila upravo na onoj Marxovoj najslabijoj karici kapitalizma koja lako moze puknuti u jednom periodu marksisticke ruske povijesti koja je bila jedno relativno dugo lutanje da bi se konacno pristiglo u uzburkanu luku liberalnoga monopolnoga kapitalizma.

　

　

　

　

Volkogonov o Sibiru!

　

Ja bih ovom prilikom htio samo skrenuti paznju na odjeljak 54 Volkogonovljeve knjige o Staljinu gdje ovaj autor raspravlja pitanja ruskih nuklearnih projekata. On kaze da je prva sovjetska atomska bomba testirana u ljeto 1949 godine slijedeci 1953 godinu sa svojom prvom hidrogenskom bombom. Medutim vazan je podatak da je Staljin za svoje namjere odbrane zapravo teziste stavio niti manje niti vise nego na Gulag dakle na zatvorske kampove politickih I drugih zatvorenika. "Na primjer jedna aplikacija datirana Jula 1946 godine za izgradnjom kampa u okviru kampa u Sibiru kao kucu za 1000 zatvorenika zaposlenih na znanstvenim istrazivanjima" ( pg 532) Odatle je Volkogonov pronasao takoder dokumente prema kojima su upravo znanstvenici koji su vec bili zatvorenici Gulaga radili na najznacajnijim obrambenim interesima drzave. Odatle proizilazi da je tesko vjerovati u bilo kakve oblike toboznje spijunaze takozvanih ruskih agenata koji su navodno tajne americkih projekata poznavali toliko dobro da su ih prodali Rusima. A to je cista glupost jer od Sibira do New Yorka je nekih 15 000 milja razdaljine. Prema tome slucaj Rosenbergovih takoder nije jos do danas razrijesen pa se cini da je neophodno potrebno rehabilitirati ovu porodicu I sprati ljagu sa njihova imena kada ih vec ne mozemo vratiti u zivot.

　

　

　

　

　

zlatan gavrilovic kovac