...Šta ako se uskoro sretnemo?Kako ćeš me pozdraviti?Hoćeš li me poljubiti,zagrliti ili ćeš mi samo pružiti ruku onako prijateljski?Onako kao da nikad ništa između nas nije bilo....Šta ako se uskoro sretnemo?Hoću li te moći dodirnuti onako nježno,onako tajno...Hoćeš li me,kao nekad, pogledom pomilovati po cijelom tijelu ili me više nema u tvojm oćima?Pitam se i bojim se odgovora.Bojim se tog ponovnog susreta...A osijećam da je blizu.Osijećam da ćeš se pojaviti onako iznenada i ponovo prodrmati moj svijet.Bojim se..bojim se što ću vidjeti u tvom pogledu..Bojim se što ću osjetiti u tvom dodiru...Ipak,stajat ću ispred tebe onako upola uzdignute glave,sa vručinom u trbuhu u kojem će bezbroj leptira krenuti u let...a ja ću tada nabaciti svoj osmijeh i čekati tvoj prvi korak....i tada ću znati sve....