STENOGRAMI PREDSJEDNIŠTVA SSOH o mome slučaju

Zlatan Gavrilović Kovač

I konačno postoje I stenogrami Predsjedništva SSOH gdje se raspravlja o mome slučaju neposredno nakon stavova Partije I stavova Komisije u kojoj sam bio član pa onda izbačen na ulicu. I to je sve skupa jedna komedija, jedan naš jugoslavenski kupus kojega sam ja platio tako visokom cijenom, da čovjek pukne od smijeha...Ne treba smetnuti sa uma da sam ja također napravio I razgovor sa Šuvarom još 1982 godine koji je štampan u Slu gdje mu je postavljeno pitanje da li je naša omladina “transmisija politike” I pri tome sam upravo anticipirao vlastiti slučaj koji se odigrao u Omladini Hrvatske tri godine kasnije. Jer se ta omladina pokazala u mome slučaju kao posljednja jad I bijeda koja se klanja Partiji vjerujući da će na takav sluganski način steči neke beneficije I povoljnosti u vlastitom socijalnom položaju. Pored toga da je ta omladina u Hrvatskoj bila najbolji primjer bahatosti, javašluka, drskosti I obijesti koja je bila prikrivana podložnošću autoritetima od kojih se očekivala nekakva osobna korist. Dobar primjer je za to slučaj Radne akcije Sava 84 na kojoj sam bio pozvan kao novinar koji je bio svjedokom upravo te obijesti I drskosti Predsjedništva te Akcije koje se ,nakon odlaska na spavanje brigadira , gađala hranom, pitama I rajčicama uz grohotan smijeh djevojaka iz Predsjedništva kojima je to bio najnormalniji odgovor na muško dodvoravanje I zavođenje - dok sam ja krao u kuhinji preostalu hranu jer sam sada imao rijetku priliku da se konačno najedem. To je ta omladina o kojoj je Šuvar govorio u superlativima pa je onda I zaključio taj razgovor riječima: “O omladini ipak mnogo ovisi da li će se prenemagati ili će biti borbeni subjekt. Imam dojam kao da se među suvremenim generacijama naše omladine proširila svijest da su mladi objekt I žrtva ali da ta svijest nije nadopunjena spoznajom da se sami moraju izboriti za povoljniji društveni položaj I perspektive I da se trebaju I moraju buniti ali na osnovama našeg socijalističkog razvoja a ne tražeći da se eventualno tu presađuju kapitalistička ili državnosocijalistička rješenja. Nisam dobro razumio tvrdnju sadržanu u pitanju da je omaldina transmisija politike. U Savezu komunista je više od 700 000 ljudi mlađih od 27 godina. Ako su oni samo transmisija onda su sami odgovorni za to jer su trećina članstva Partije. Mladi su I trećina zaposlenih u ovoj zemlji...No rekao bih da moramo imati na umu ...da je omladina sve više u pasivnom procesu obrazovanja, da je prvenstveno njoj namjenjen konzumentski sadržaj tzv. slobodnoga vremena… I da se manifestiraju senioritet I gerontokracija naročito u društvima koja su nikla na plebejskim revolucijama pa se upustila u mirnodopske kolotečine. Očevi zaposjedaju I drže pozicije a sinovi se bune I onda kada im je ugodno živjeti na podlozi toga da ih očevi izdržavaju.”

Dobro Šuvar ovdje nije zaključio tu priču sa institutom snašinstva koje je bilo realnost našega društva gdje očevi iz svojih poriva nabavljaju žene svojim sinovima u odnosu na koje imaju prvenstvo. Eto vidite dokle je ta omladina I prema Šuvarevim riječima dogurala u našemu samoupravljanju. A s obzirom na novu realnost hrvatskoga društva – više se hrvatska omladina ne gađa hranom.

S druge strane, kada se gledaju ti stenogrami I ti magnetofonski zapisi onda se već I u jeziku tih ljudi I jeziku tih dokumenata vidi što je to realnost tih političkih institucija koje su suvereno vladale hrvatskim društvom decenijama . Tako gledamo
na primjer: Analiza ostvarivanja zaključaka RK SSOH I akciono-politički program o zapošljavanju…..ili : Ostvarivanje zaključaka 5 I 7 sjednice Predsjedništva RK SSOH o djelovanju Centra društvenih djelatnosti SSOH, Zaključci sjednice….

I iza ovih naslova vidimo da to nije nikakva omladina koja se buni kako je to zamišljao Šuvar, da to nije nikakav subjekat socijalnih promjena nego da se iza tih institucija , u kojima je gotovo milijun mladih ljudi , krije jedan ogroman mehanizam socijalne kontrole I državni aparat o kojega se nitko nije mogao nekažnjeno ogriještiti. I upravo je čudesna ta veličina I snaga aparata koju sam uspio spoznati na svome vlastitom primjeru . Nije čudno da se taj aparat srušio uz toliku buku, grmljavinu I lom u kojem su stradale na stotine tisuća nevinih ljudi I djece. Ja sam bio srećković koji je uspio preživjeti taj krah aparata, ne samo ja nego I cijela moja mala obitelj, koja je nakon mnogih nedaća isplivala na obalu Australije, živa I zdrava, I koja je sada bila u prilici da otpočne sa svojim životom na nov način.

evo ovako to nekako izgleda, prvo je Bogisić Vlaho, pa je onda Žegarac i na koncu zaključci

a ovo je BRANKO VIGNJEVIĆ

a ovo su zaključci 8 i 9 sjednice P RK SSOH