SLUČAJ IVICE HORVATA Jučer sam dobio pismo od svoga kompanjona Ivice Horvata sa kojim sam 1990 godine zajedno studirao na European Christian Collegeu u Beču. On je danas dvadeset godina kasnije prosijed i oženjen u Hrvatskoj i Zagrebu dok sam ja dospio u Australiju u kojoj sam već 18 godina u kućnom pritvoru. To u Australiji zovu soft jail. Prema tome ne bi se baš sa potpunom vjerojatnošću moglo reći da sam se ''snašao'' mada sam preživio svakakova sranja. I po tome smo vjerojatno ''bliski'' i Ivica i ja što smo kusali ta sranja mada ima nas i u Hrvatskoj i u iseljeništvu koji su to nastavili i puno godina kasnije. Zapravo decenija! To pismo izgleda ovako: Dragi Zlatane, Ne znam što bih rekao. Svakako je istina da sam ja u Beč došao opterečen silnim stigmama javnoga i političkoga rada u Hrvatskoj. Isto je tako istina da je klima Collegea u kojem smo zajedno studirali bila jedna velika stranost za mene, ali je moja prednost u odnosu na druge bila ta da sam bio otvoren za nova iskustva. Isto je tako istina da je Ivica sada dvadeset dvije godine stariji kao i ja . I isto je tako istina da danas gledamo drugačije na vremena koja su za nama. Ukoliko sam pogriješio u svojim viđenjima
Evo nas u cyber-svijetu kakvih dvadesetak godina kasnije.. Pročitao sam tvoj rad i tvojim Bečkim danima pa naletjeh i na svoju sporednu ulogicu u cijelom tom kažinu...
Sa odmakom od kakvih dvadesetak godina htjedoh ti reći samo poneku stvar, čisto faktografije radi.
1. Nikad, ama baš nikad nisam razbijao bilo u Beču ili gdje drugdje.. Napose, ja sam se u to doba doživljavao kudikamo više zavodnikom no ratnikom. Takav sam bio i ranije, takav sam i ostao do dan-danas.
2. Naravno, oružja niti je bilo niti u primisli, a vrloga Bečkog birtaša nikada nisam niti sreo a njegova je kći bila sasvim trećerazredna i usputna bilješka u mom životu koja nije potrajala niti dva mjeseca.
Što se tiče drugog, imaš pravo bio sam i bahat i nacionalno netrpeljiv ali u svoju obranu, bio sam i beeeskrajno balav. Danas sam dijametralno suprotan lik, a zapravo otriježnjenje je nastupilo odmah po mom povratku u Hrvatsku pa su predmetne teme odavno otišle u zaborav.
Ali da, čuo sam, neznam više od koga da si otišao, da si se snašao i meni je drago jer ostaju mi uspomene na neke razgovore, na neka razmišljanja, na neke teme i drugačije poglede koji su do tada bili nepoznati mojoj nedovoljno obrazovanoj osobi. Stoga, sjeti se da sam imao niti devetnaest godina tada, a da sam danas 11o kila sjedoglav lik, s gotovo dvadeset godina braka za sobom kao i gorčinom svih sranja koja mi kao pojedinci htjeli-nehtjeli moramo pokusati, a pri čemu ja nisam bio nikakav izuzetak.
Mislim da bismo danas bili bliski.
Besim/Ivica
situacije u Beču ja se ispričavam ali je i to dopustivo jer je u cijelom mojem nastupu na magicusu info zapravo riječ o subjektivnom viđenju koje nije lišeno osobne vizure događaja o kojima je riječ. Srdačno iz Adelaidea Zlatan.
edin.kecanovic
vanessa
bglavac
irida
