PLAMSAJ DUŠE

-----------------

Borivoj Bukva

 

 

Dragocijeno vrijeme na raspolaganju koje mi učestalo bježi neznano kud, dok ga lovim u nadolazećem ushićenju ja ga nemilice tratim, tu na tragu stvarnosti i vječne prisutnosti. Malo ga imam na raspolaganju a još manje želim uhvatiti se u koštac s prolaznošću kaja izmiće, tako i ovaj trenutak. Kako bi bilo lijepo sve ovo pretočiti u vječnost, odškrinuti vrata vječnosti, preći prag, zaći u nju i ostati za sva vremena u pripadajućoj ti vječnosti.  

Gubitak inspiracije uz nastupajući i treperavi bljesak ideje, kojeg s nestrpljenjem očekujem s olovkom u ruci grebem po papiru... Između redaka ispisanih riječi možda i zasvjetluca iskra duboko u nutrini duše, ukazavši na mističnu misao koja se nenadano pojavila i preuzela sve pod svoje, ukazavši na Put kojim se treba krenuti. Po tko zna koji put ufonautom unutarnjih svjetova ja jesam i plovim, bespućima u tami nepoznate mi duše...  

S čašom u ruci nakon konjaka sad i crnila Terana u tami noći, plamsaj srca i duše osjetio nisam, dragost datosti pojavila se nije... Nešto, govori mi tiho, da, u miru s čežnjom uskoro će nastupiti, - to nenadano dolazi!  

Grebam i dalje olovkom po bijelom papiru... Naprosto jašem po olovci, sunovrativši se u ambis podsvjesti iz koje želim izvući meni ono nedokućivo i tajnovito. Barijere su odklonjene, u prostoru i vremenu to arhetipsko i eonima nataloženo, kolektivnu svijest naših predaka želim na svjetlo dana, maleni djelić te svijesti...  

Vino Teran je dobro s prozora hotela Milenij, dok s druge strane do hotela Imperijal prelaze ulicu Maršala Tita dva zagrljena pijanica koji remete ustaljeni mir i kulturu ponašanja na glavnoj Opatijskloj ulici.

Napisao sam da je Teran dobar, međutim to dvoje pijanaca još su bolji!... Zagrljeni oni nemilice pjevaju i galame, više je to dernjava nego pjevanje. U svome motu ne obazirući se na prolaznike oni se spuštaju ulicom prema obalnom šetalištu Franza Josefa i gube među šetačima, čuje se još samo njihova vika i dernjava.  

Nasmijao sam se tad, osjetio sam plamsaj srca i duše i progovorio: " - Ovaj trenutak meni je bio potreban!"  

Voli život i prihvati ga onakvog kakav on jest. Za radost življenja ne vodi brigu, ona je tu uvijek uz nas, samo nju treba prepoznati!  

"Volim piti i ljubiti..." odzvanjalo je još uvijek u mojim ušima. Uz obasjano blaženstvo što mi pružila iskra uz plamsaj, dešavalo se to u srcu i mojoj duši!

Radost me oblila, još jedna čaša Terana i zaputit ću se šetnicom uz more... Miris i šum mora, po koji val, susret s poznanicom to je ono što očekujem. Iskre i odbijaju se od valova svjetla Rijeke poput ogrlice na dlanu, prizor je nezaboravan, dok zvijezde na nebu svjetle u tami obalnog puta...

Moji koraci u noći i Put kojim se treba proći.

Napisano u Opatiji mjeseca veljače, 2010. godine       Borivoj Bukva

   http://budan.blog.hr/